Jedna od definicija mitologije je skupljanje mitova u određenoj geografskoj regiji, i u određenoj etničkoj skupini.
Važan dio mitologije je i mit o vilama
Mitovi o vilama su sveprisutni, a posebno u Europi i to u mitologijama
Slavena, Hrvata, Kelta itd.
Hrvatska mitologija o vilama je bogata, ali za razliku mitskih bića Tolkienovog “ Gospodara Prstenova” ima samo vile.
Prvi pisani tekst o hrvatskim vilama je tekst Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji je napisao “ Vile” 1851 g. u izdanju Ljudevita Gaja.
Ivan Kukuljević Sakcinski, političar i povjesničar, bio je prvi koji je u hrvatskom saboru progovorio hrvatski, ali na ekavici, što nije čudo jer je došao iz ekavskog Hrvatskog Zagorja.
Posljednjih godina, pojavljuje se niz pisaca na temu hrvatske mitologije, a koji su stekli nazive doktora i magistara.
Tako danas imamo magistre i doktore za vještice, vile itd
Na reprizi jedne od emisija “ Na rubu znanosti” pojavila se je Sandra
Barešin, koja je na zadarskom filozofskom obranila magisterij na temu vila.
Nakon studija obišla je Hrvatsku od Kvarnera prema jugu i intervjuirala
ljude sa njihovim pričama, a u koje oni duboko vjeruju.
Ima i niz drugih imena sa filozofskog fakulteta u Zagrebu
sa sličnim iskustvima kao Sandra, a koji su svojim radovima djelomični izvor ovog teksta.
Na pr. Tomislav Pletenac, Luka Šoša, Zoran Čiča, Deniver Vukelić i drugi.
Titule su izostavljene, da ne bi netko greškom, bio obespravljen za teško zasluženo.
Svi oni, između ostalog pišu o vilama.
Vile su prelijepe žene, mladog izgleda bez obzira na godine.
Imaju duge kose od plave do crne, koje navodno smrde, ali im kosa daje moć.
Obučene su u prozračne, duge bijele haljine sa zlatnim pojasom, koji im daje posebnu snagu.
Dugim haljinama pokrivaju stopala, koja mogu biti kopita ili rep kao kod sirena, sve ovisno s kojeg su geografskog područja
Vile mogu živjeti na oblacima, zemlji ili u vodi.
Prema pričama, vile su dobre, ali ih se ne smije naljutiti.
Nekoć su puno pomagale ljudima, ali ih je civilizacija i buka otjerala dublje u divljinu ili u druge krajeve. Neke od vila su i liječile ljekovitim travama. Takve vile zvale su se vilenice.To je bio razlog što je crkva poistovjetila vile sa vješticama, pa su od 1500g. nadalje bile podložne progonima, kao i vještice.
Kako su rado pomagale ljudima, postoji priča da su kao noćna bića, u roku jedne noći sagradile pulsku arenu kamenom iz Učke.
Prema predaji, kod rođenja djeteta pojavljuju se 3 vile suđenice, koje određuju kvalitetu i dužinu života djeteta.
Isto tako postoji predaja, da su na Velebitu, hrvatskom Olimpu, uz hajduke, pastire, zmije, vukove, boravile i vile.
Glavna od vila je vila Velebita.
Pjesma “Vila Velebita” , bila je od hrvatskog naroda prihvaćena kao znak domoljublja i privrženosti Hrvatstvu. Godinama je bilo zabranjeno pjevanje Vile Velebite.
Jedna od poznatijih priča o vilama, je priča iz slavenske mitologije o Rusalkama
Rusalke su vodene vile, koje su bile inspiracija Antoninu Dvoržaku za predivnu operu Rusalka
Po predajama hrvatske vile su bile sveprisutne po Hrvatskoj, Od Mosora, Kleka, Brela, Rastoka, Samoborskog gorja, Stubice itd itd-
Vile su često bile motiv u književnosti, a i slikarstvu. Bile su motiv na slikama Vlaha Bukovca, pa i na jednoj od njegovih najpoznatijih slika “ Gundulićev san”
Vile su dio naše kulturne baštine i dio etnoloških ispitivanja