Marketing
Dalekozor
Parkiram auto na bočni šumski put.
Izlazim u mrak.
Vjetar šumi kroz krošnje.
Piškim kraj auta.
Provjeravam da li traktor može proći,
da li sam zaključala auto,
jesam li sve uzela.
Idućih sto metar hodam kroz šumu,
nastojim gaziti po utabanom suhom putu,
izbjegavati lišće,
i granje što naglo izranja iz crnila.
Preda mnom se otvara hektar pokošene trave.
Zastajem prije izlaska na otvoreno,
nebo je samo nijansu svjetlije,
tek toliko da linija razgraničenja bude prepoznatljiva.
Provjeravam da li je divljač već vani,
ali u tom mraku i ako je ja ju ne vidim,
niti ona vidi mene.
Idućih sto metara hodam uz žbunje koje nekom znači među.
Povremeno zastajkujem,
osluškujem,
vjetar se poigrava mojim osjetilima.
Penjem se na čeku,
u tišini odlažem stvari,
oblačim flis vestu,
jer kolovoz pred zoru spava.
Odahnem,
nalaktim se na ogradu.
Prijeđem pogledom po polju,
sve je mirno.
Naslonim glavu s pogledom u smjeru gdje divljač obično izlazi,
i tu je,
kud prije!
Tamna mrlja već je metrima usred polja.
Idućih sat i pol promatram kroz dalekozor,
staru srnu što se oprezno kreće uz rub šume,
par koji zajedno pase,
srnjak još zainteresiran za parenje,
srna vjerojatno već oplođena.
Već sam se pokočila,
pucati ne smijem,
gledati ih više ne mogu,
otiđite više da se smijem pomaknuti!
Bliži se sedam sati,
pakiram stvari,
kad ispod hrasta na dvjesto metara vidim kretanje.
Srnjak.
Silazim s čeke,
činim veliki krug kako mu ne bih bila u vidokrugu.
Jer cilj je da divljač ni ne zna da sam bila prisutna.
Prije ulaska u šumu prema autu,
razmišljam da li je još tu ili je otišao.
Idem proviriti iza ćoška.
Tu je.
Prišuljam se par metara bliže,
dok je spuštene glave podignem dalekozor.
Gledam ga kao da mi je na metar,
i još mi prilazi.
Ne vidi me,
oni vide samo pokrete,
ne njuši me,
jer mi je vjetar naklonjen.
Unatoč tome,
nešto mu je sumnjivo,
možda čuje moje uzbuđene otkucaje srca.
I nema ga više.
Post je objavljen 09.08.2022. u 12:03 sati.