Volim more.
Dvije i pol
Premda je prvi susret bio dramatičan, ja ga se ne sjećam, no sjećam se priča moje majke.
Nakon burnog razvoda mojih roditelja mama i ja idemo se malo maknuti od svega i na godišnji u radničko odmaralište na Korčuli, Lumbarda. Imam dvije i po godine.
Dušu sam ispustila od povraćanja cijelim putem od Slavonije, što u kombiju što na trajektu.
Tada sam valjda utvrdila znanje, jer od tada putujem svim sredstvima bez mučnine.
Navodno sam se odmah zaljubila u to plavetnilo i htjela ući. Mama napuhala madrac i posjela me na njega. Gura ga kroz plićak sve dok je mogla stajati. Onda se okreće prema obali i voza me prema van.
Gužva na plaži, predivan sunčani vrući ljetni dan.
Odjednom valovi i....ja padam s madraca. Mami more do vrata, valovi ljuljaju, ona ne zna plivati, ali srećom brzih je refleksa i izvlači me iz mora za kikicu, doslovce za kikicu, grli, ljubi, stavlja opet na madrac i brzo do obale. Od tada, more samo do struka, njenog naravno.
Šest
Rab. Sjećam se da je stric bio direktor hotela pa smo malo uživali. Lijepo je. Druga žena moga tate ima ogroman trbuh. To mi je zanimljivo. Malo se kupamo, više šetamo po Rabu. Ne sjećam se valova.
Osam
Makarska. Ljetovanje s mamom, novim „tatom“, mlađim bratom (po mami), slikanje s magarcem?! (imam dokaz, bojimo ga se i ja i brat), slastičarna u kojoj mi mama provlači kroz uši nove zlatne naušnice. Boli. Imam ih i danas.
Valova se ne sjećam, samo šljunka velike plaže i sladoleda za nas, domaćeg plavca za njih.
To je bilo zadnji put da sam bila s mamom na moru. Poslije ju je bolest onemogućila da igdje putuje.
Deset
Senj, druga plaža, s tatinom sam drugom ženom, drugim mlađim bratom (po tati) i njenom sestrom s mužem na ljetovanju. Mama mi je završila u bolnici u Rijeci (na dvije godine), a tata me poslao na more, no on se morao vratiti raditi. Odlazimo na plažu jednim autom. Onim u čijem gepeku nisu svi šlaufi i lopte. Pa ja po receptu od prije, hodam dok mogu, dok mi more ne dođe do vrat, okrećem se obali i pokušavam plivati, znajući da mogu dotaknuti dno.
Slobodnim stilom svladavam plivanje. Ja bih ga nazvala psećim.
Od tada sam unaprijedila tehniku plivanja.
A morski valovi? Pa tko se nije nagutao mora nije ni naučio plivati.
Trinaest
Peti put na moru.
Na trajektu za Lopar. Bura dere. More divlja. Valovi preplavljuju donju palubu s automobilima.
A ja? Držim se čvrsto rukama za ogradu donje palube i uživam kao nikad u životu.
Danas im se volim diviti iz daleka, sa sigurnog, s obale.
Slijedeće je ljetovanje iduće godine s tetom (maminom sestrom) na mom otočkom raju. Mama je još uvijek u bolnici pa me teta htjela malo razveseliti preko ljeta. Kupivši kuću imala je i gdje. I tako redovito, skoro svake godine kod tete, sve dok nisam došla s obitelji.
Od tada je sve povijest.
I svi su se moji zaljubili u ovaj otočki raj, no to je neka druga priča. O kući pored mora.
A more?
Obožavam ga.
Post je objavljen 09.08.2022. u 11:28 sati.