Marketing
Pa nema nas ni u mahunama
Gledam danas dnevnik na haerteu u podne.
Nakon vijesti o stravičnoj prometnoj nesreći, najfriškijim vijestima o ratnim sukobima i obilježavanju godišnjice bacanja atomske bombe na Hiroshimu kaže voditelj otprilike - na današnji dan u VRO Oluja oslobođena je Glina koja obilježava dan grada.
Dakle povijest se ponavlja. Sve je isto ko i lani, jedino lani ni Glinu nisu spomenuli. Sve sam sigurnija da je Petrinju, Slunj i Plitvice izrezalo škarama sa karte Hrvatske i obrisalo sa globusa. Mi smo nevidljivi ljudi, al naskroz.
Pa sukladno današnjim informacijama iz dnevnika haertea - Glinjanima čestitam dan grada. Petrinjci i Slunjani i svi koji žive oko Plitvica - nama čestitam dvostruko. Baš zato šta smo nevidljivi i nebitni. Dokazni materijal - naslovnica Večernjaka iz 1995. ( Tu sad fali Glina, uglavnom nikako nariktat; možda do iduće godine poslože kronološki šta je kad bilo pa ne bude potrebe da upućujem čestitke Petrinji, Slunju i Plitvicama. )
Srećom dinstam mahune za ručak, to mi je smanjilo osjećaj nevidljivosti, jer nas - rekla bi moja pokojna mama - nema ni u mahunama.
Pitam se sve više imaju li neki ljudi tamo po tim televizijama savjesti i srama i mogu li nam prestat obezvređivat logiku. Nisam još pronašla odgovor.
( Dokazni materijal broj dva - lani su bile žestoke reakcije na tekst maila koji sam objavila i ovdje i na svojoj skromnoj stranici )
Post je objavljen 06.08.2022. u 18:11 sati.