Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/igrevicevi

Marketing

Top Gun - Maverick

Ne znam što se to kod nas događa. Uvijek smo bili duhovita nacija i viceva je bilo kao salate, i to onih dobrih. U zadnje vrijeme ih malo čujem, ali od dobrih ni traga. Jedno od objašnjenja bi moglo biti da smo zbog ove pandemije postali manje društveni, manje se srećemo i družimo. U stvari je većina na društvenim mrežama, a ja tamo nisam prisutan pa tako vjerojatno gubim dio komunikacije. Odlučio sam da mi je to prihvatljivo, jer ne volim provesti cijeli dan buljeći u mali ekran ovih pametnih telefona. Ovo je objašnjenje zašto u ovom prilogu nema zabavnih viceva. Čuo sam dva ili tri dobra, ali je to nedovoljno da bi se popunila jedna stranica, pa sam odustao i da njih objavim. Druga tema je igre. U biti je ta riječ završila u naslovu iz određenih praktičnih razloga vezanih uz Internet pretraživače. Bilo je to prije 14 godina, pa se samo površno sjećam zašto sam donio tu odluku oko naslova. Ja sam se puno igrao kada sam bio mali i kada sam početkom osamdesetih kupio prvi kompjuter. Poslije toga gotovo ništa. Jedno vrijeme sam nabijao loptu s kolegama iz ureda, ali je to kratko trajalo. Igrali smo nedjeljom ujutro. Po lijepom i toplom vremenu se igralo vani, a po zimi unutra, u jednoj od onih napuhanih hala. Onda se je društvo reorganiziralo, pa su počeli igrati u tjednu, poslije posla. Meni to nije pasalo i tako je završio moj igrači period. I tako nisam imao nikakvu inspiraciju da ovdje nešto napišem, ali je prošli tjedan supruga odlučila da odemo u kino i pogledamo Top Gun 2: Maverick. Radi se o nekoj vrsti nastavka famoznog filma iz osamdesetih godina s Tom Cruise-om. Tada sam ga pogledao i bio mi je odličan, tematski originalan s odličnim glumcima.

Tako smo završili ispred velikog ekrana, s neizbježnim kokicama. Nakon kraćih reklama, počelo je prikazivanje filma. Trebalo mi je malo više od pet minuta da shvatim da mi se neće svidjeti. Informirao sam se o filmu prije nego sam ga pogledao. Moja kćerka ga je vidjela i rekla je da je odličan, a isto tako i neki poznanici. Na siteu imdb.com ima ocjenu 8,6 od 10; to bi bilo kao neko remek djelo. Uzmite u obzir da Kum ima 9,2. Izdržao sam do kraja. Na trenutke mi je bilo i zabavno, ali sam povremeno osjećao i nervozu. Pitao sam samog sebe zašto sam ja tu? Istina je, ako ne vidiš nešto ne možeš znati da li ti se sviđa ili ne. Supruzi se dopao. Izašli smo van i sjeli na jednu terasu: ja pivo, a ona gin fizz. Sunce je bilo na zalasku i temperatura se je počela lagano spuštati. Pitala me je da joj objasnim zašto film nije dobar. Ja sam joj na argumentirani način iznio moje viđenje.

Prije svega, film je već viđen, pa je prema tome i dosadan (tko nije video prvi dio, vjerojatno će se više zabaviti). Praktično se radi o kopiji prvog filma. Tema je ista, i s avionima se miješaju osobne priče i nedoumice, da bi se popunilo vrijeme i da bi se razbio prebrzi ritam radnje u toku letova. Na primjer, karakter Hangmana, najboljeg pilota u grupi koji na kraju ne sudjeluje u finalnoj akciji napada na iransko nuklearno postrojenje (nije rečeno čije je, ali nije teško zaključiti), je potpuno istovjetan kao i karakter Icea, kojeg je u prvom filmu glumio Val Kilmer. Ljubavna priča je prisutna kao i obično, s lako predvidljivim problemima i sretnim krajem. Od neke filmske kreativnosti nema niti traga. Film je uz to i "bajkovit", to jeste ima puno stvari koje se mogu tolerirati u fantazi filmu, ali ne i u onome koji hoće govoriti o nekoj stvarnosti; barem ja tako vidim stvari. Avioni koje se kreću ogromnim brzinama ne mogu skrenuti pod pravim kutem s polumjerom od 50 metara. Da ne govorim o sceni gdje ukradu stari F14 iz neprijateljske zračne baze. To je bilo puno lakše nego na primjer ukrasti sladoled u nekoj samoposluzi. I scena gdje stari F14 ruši lovac nove generacije s mitraljeskom paljbom spada u fantastiku i bajku. Scene letenja kroz uske kanjone i u teškim uvjetima su napravljene kao prikazi iz video igara. Znam da se to omladini danas dopada, ali sam ja već odavno izašao iz te dobi. Znam da mi to ne daje pravo na kritiku, ali kako je ovo moj blog, mogu si to priuštiti. hajde da budem iskren i da nađem bar jednu dobro stvar: kokice su bile super, malo preslane, ali je nakon toga pivo još bolje sjelo.


Post je objavljen 06.08.2022. u 17:18 sati.