Modro je dokle pogled seže.
Na plus trideset i pet, ispod suncobrana, dva sam koraka od mora. Dva užarena koraka moram proskakutati dok mi stopala ne utonu u friškecu mora. Nikako ne reći vode jer, je li voda ili more, bitke se vode po portalima, društvenim mrežama, blogovima, pa i ispisanim recima u knjigama.
Mora, dakle.
Otplivam svoju rutu meditacije, istuširam se, presvučem u suho i zasjednem ispod suncobrana.
Pojedem krekere, ispijem izotonik. Otvorim knjigu i nataknem dva para naočala na nos. Sunčane pa preko njih "za čitanje".
Kada djeca, Talijani i Česi postanu preglasni, utrpam slušalice u uši, utaknem ih u mobitel i na jubito pronađem blues. Otvorim plastičnu posudu i krenem zobati voće.
Savršeno.
Knjiga nosi naslov Dobro mjesto za umiranje.
Bome.