Sutra, 5. kolovoza 2020. godine je, blagdan Republike Hrvatske. Dan pobjede i dan domovinske zahvalnosti te Dan Hrvatskih branitelja.
Dan slavlja cjelokupnog Hrvatskog naroda. Pobjeda koja je značila temelj mogućnosti stvaranju Države, za kakvu smo se borili.
Sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja
OLUJA
Uoči svake naše obljetnice velike pobjede u oslobođenju Domovine, tobožnji zaštitnici Srba, a zapravo njihovi najveći obmanjivači, za svoj osobni interes, redovito provociraju javnost raznim izmišljotinama, kojima se silno trude omalovažiti sve naše žrtve, kobnosti, strahote, hrabrost i razboritost branitelja, vizionarsko djelo Predsjednika Franje Tuđmana i domoljubnost cijelog Hrvatskog naroda.
Predstavnika Srpske manjine, koje prema rezultatima parlamentarnih izbora, podržava tek desetak posto Srba u Hrvatskoj, navodno, ove godine, neće biti na proslavi u Kninu.
Prešućivanje te činjenice i diletantska opravdanja izostanka, samo je dokaz naše nekompetentne, za Hrvatsku štetne, politike i poticaj daljnjem omalovažavanju naše domovine.
Mislim da je ponašanje predstavnika Srpske manjine bilo iz iskrenog priznanja da pobjedu ne prihvaćaju kao svoju, ali i iz, sad već prozirnih, političkih igara.
Prije dvije godine, bilo je degutantno veličanje i klanjanje našeg vrha, neiskrenom dolasku podpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, Borisa Milošević, iz redova Srpske narodne manjine, što se smilovao doći na proslavu naše povijesne pobjede.
Intrigantne su i svojedobne izjave Milorada Pupovac:
„Rat nije gotov, to najbolje znaju djeca srpske nacionalnosti, koja u svojim školama moraju trpjeti stigmu zločinaca i osjećati krivnju za njegove razorne posljedice“.
Na koje svoje škole je mislio, možda „Srpske“? Neće ići.
U Hrvatskoj su sve škole, sela, gradovi, općine…Hrvatske, bez obzira tko ih polazi ili u njima živi.
Zašto se ti „dušebrižnici“ ne zalažu da sva djeca bez obzira na nacionalnost žive u zajedništvu i da se pripremaju za bolji život u svojoj domovini, Republici Hrvatskoj.
Nema srpske i hrvatske povijesti. Povijest je samo jedna, ona istinita. Svu onu lažnu treba apstrahirati.
Ugledni Srbin, akademik, Dobrica Ćosić je napisao da Srbi stalno lažu(Deobe - 1965): Cijela je izmišljena srpsko-jugoslavenska povijest još uvijek na snazi u Republici Hrvatskoj. Znao je akademik Ćosić da su jugoslavenski komunisti nadmašili svoje velikosrpske učitelje u izmišljanju povijesti pa je tridesetak godina kasnije, u knjizi Promene (Novi Sad, 1992) o postjugoslavenskim vremenima napisao: “Buduća revolucija na ovoj zemlji u kojoj su vladali komunisti, staljinisti i titovci treba da bude: paljenje papira! Paljenje svih knjiga, svih tekstova i novina napisanih od komunista i pod njihovom vlašću. Paljenje svih ‘revolucionarnih’ štampanih tekstova od Prvog svetskog rata pa nadalje… i ne trovati decu ‘nacionalnom istorijom’.“Izgleda da se ta „ postjugoslavenska vremena“ u Hrvatskoj, još nisu dogodila.
Odnos prema domoljublju treba njegovati i razvijati. Nekad sam mislio da u, takozvanim, „Srpskim školama“ školujemo mlade za susjednu Zemlju , ali mi je danas razvidno da se oni pripremaju za život na području na kojem danas žive, ali ne više kao dijelu Republike Hrvatske.
Moj se susjed Kruno školovao u Njemačkoj, po njihovom programu. Jednom tjedno mogao je, bez obveze, u trajanju pet sati polaziti i ondašnju jugoslavensku školu. Učio je, na način kako su mu prezentirali, manje-više neistinitu, jugoslavensku povijest, zemljopis i hrvatskosrpski. Troškove edukacije plaćala je, danas propala, Jugoslavija. Kruno se pripremao za rad u državi u kojoj su mu radili roditelji (ekonomska emigracija) i nije se , iako „auslender“, razlikovao od svojih „šulkolega“ Nijemaca.
Čitah dalje:
„Rat nije završio "Olujom", ni nakon posljednjeg ubijenog starca ili odlaskom posljednjeg traktora, ali ni ulaskom Hrvatske u Europsku uniju“.
Nisam znao da traktori sami odlaze, a ne znam ni na koje je starce mislio. Da li one koje su granatirali srbočetnici ? Da li je imao u obziru i krvoločno ubijene Hrvatske žrtve: djecu, starce, branitelje.. hoće li ikad javno priznati da je Srpski narod odlazio po direktivi i u organizaciji njihovih „voždova“, da ih je Predsjednik Tuđman javno molio da ne odlaze sa svojih ognjišta, obećavši im punu sigurnost i normalan život, bez obzira na nacionalnost i vjeru.
I ove godine Pupovac relativizira istinu o našoj pobjedi u Oluji: „Jedni govore da je čista kao suza, a drugi liju suze“, tobože uz krivnju jedne i druge strane. Klasično zamagljivanje istine.
Hoće li se gospodin Pupovac ikad pokloniti na Ovčari, ući u kolonu sjećanja u Vukovaru, doći na obilježavanje Dana pobjede u Knin, hoće li, zbog osobnog interesa, prestati poticati međunacionalnu mržnju? Ne znam. Ne znam ni bi li to bilo iskreno, a li nebitno. Kad u državi neće biti jednakijih, nikom se neće pridavati mesijanski značaj.
Srećom ima i Srba, poput mog prijatelja, Hrvatskog branitelja Đure, s Banovine, koji svoju Hrvatsku voli mišlju, riječju i djelom. Svaka im čast.
Sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Branko Smrekar
U Brdovcu;4.kolovoza 2022.
Post je objavljen 04.08.2022. u 10:23 sati.