Razmišljam kako bez uzroka nema posljedica, ili može li ih biti? Ne vjerujem. Dakle, ovih dana se sve više potencira krivnja hrvatskog naroda oko „protjeranih“ Srba za vrijeme Oluje od onih koji su oduvijek željeli imati sve samo za sebe. Vidim na vijestima, komemoracije za usmrćene, sada već u dosta uvećanom broju za koje se tvrdi da su ubijeni nakon Oluje. (Jučerašnja izjava g. Pupovca). Koliko je ljudi stvarno poginulo vjerojatno se neće nikada saznati, kao što se ni do danas ne zna koliko je nastradalo u Jasenovcu, Jazovki, Blajburku, Hudoj Jami, logorima u Srbiji i mnogim drugim jamama. No žalosno je da se iz čisto političkih razloga stalno nameće krivnja narodu koji rat ovaj zadnji ( vjerojatno ne i posljednji jer aspiracije s druge strane se ne smanjuju) niti je želio, niti pokrenuo. Pa sada razmišljam da nisu želje oteti i vladati krenule kao uzrok, niti bi kao posljedica bilo Oluja, niti komemoracija, niti potrage za tisućama nestalih, danas u dvadeset i prvom stoljeću. Konačno kako spriječiti uzroke čije posljedice ostavljaju krvave tragove?
HIMNA SLOBODI
O lijepa, o draga,
o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga
višnji nam Bog je d'o.
Uzroče istini
od naše sve slave,
uresu jedini
od ove Dubrave,
O lijepa, o draga,
o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga
višnji nam Bog je d'o!
Sva srebra, sva zlata,
svi ljudski životi
ne mogu bit plata
tvoj čistoj ljepoti!
U jedinstvu, u ljubavi
neka draži dan izlazi,
ovdi našim skladnim glasi'
sloboda se draga slavi!
O lijepa, o draga,
o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga
višnji nam Bog je d'o!
Ivan Gundulić
Post je objavljen 04.08.2022. u 09:32 sati.