U naselje Trget (35 stanovnika – 2011. g.), koje administrativno spada pod Općinu Rašu, može se doći s cestom D421 iz pravca naselja Most Raša (D66, Pula – Matulji) i cestom L50151 iz pravca naselja Brgod (Ž5103, Labin – Koromačno). Naselje je dobilo ime po trgetarenju (lat. traiectum) odnosno prijevozu osoba i tereta s jedne strane kanala na drugu. Naziv potječe iz 1. tisućljeća pr. Kr., iz rimskog doba, kada je ovuda prolazila dionica Flavijevske ceste (via Flavia) koja je povezivala Pulu i Tarsaticu (Trsat). Smatra se da je tada Trget bio povezan skelom s uvalom Blaz. Povijesni izvori spominju da se u Trgetu nalazio srednjovjekovni kaštel sv. Jurja (Castello Di San Giorgio) od kojeg danas nema nikakvih tragova.
Šetnju Trgetom smo započeli na ulazu u naselje iz pravca Brgoda (L50151).
Na tom mjestu se nalazi odmorište s klupama i stolom te poučnom tablom o naselju Trget. Tu se može uživati u pogledu na naselje i na Raški zaljev (dužine više od 12 km, prosječne širine oko 1 km i najveće dubine od 44 m).
Krenuli smo cestom L50151 prema Trgetu. Ubrzo smo ušli u nekadašnje naselje Kapelica koje je danas u sklopu naselja Trget i prošli pored kapelice.
Nastavili smo dalje, nizbrdo, i nakon petstotinjak metara stigli do središta naselja. S desne strane ceste smo primijetili mjesto gdje se vadila zemlja, a danas služi kao veliki parking.
Nekoliko desetaka metara dalje, s lijeve strane ceste, ograđena žičanom ogradom, nalazi se romanička crkva sv. Jurja s izbočenom apsidom. Nažalost, osim što je ograđena i nepristupačna, obrasla je vegetacijom tako da su njezini kameni zidovi jedva vidljivi.
Nastavili smo dalje i ubrzo stigli do luke Trget u sklopu koje se nalazi marina Trget.
Šetnju smo završili na pontonskom molu u marini na kojem se nalazi s jedne strane žuti, a s druge strane zeleni svjetionik.
Kod zelenog svjetionika se pruža pogled prema ušću rijeke Raše i luku Bršica. Luka Bršica se nalazi u istoimenoj uvali i otvorena je 1889. godine kao luka za utovar ugljena. Tada se Trget počinje razvijati. Za vrijeme Italije luka se nazivala Valdivagna, a kasnije Valpidocchio. Tada je bila druga najveća luka u Italiji, poslije Genove, za bunkeriranje ugljena. Današnji naziv je dobila po hrastu crniki koja ima lokalni naziv bršit i raste na ovom području. Raška pruga je 1979. godine produžena tri kilometara, od Štalija do Bršice.