Danas ću raditi fajitose i nazdravljati
našoj ljubavi,
tom kolovozu,
ganuto, od jutra...
Sad kad već tako dobro znam
da te volim,
da me voliš,
daj, vodi me na svoju planinu,
blizu svoje rijeke,
zagnjuri me u svoje more,
daj,
putujmo....
slikajmo,
plešimo,
pišimo...
zaljubljujmo se u život...
ponovno...
daj.....
Pokazat ću ti kažiprstom
bor na koji se trebaš nasloniti,
da bi postao moj div,
moj kralj,
moja nova stara ljubav,
moja divlja put nepoznata podrijetla,
da bih ti sve vjerovala,
kad ukradem zoru danu
šljunčanim putem
uputivši se u nepoznato.
I kako je zemlja milosrdna i blagorodna,
a zvijezde neobuzdane i mokre
i žive bez ikakva obećanja
hraneći se samima sobom,
i kako ću puna vjere kao gorušičino zrno,
slijediti tu ljepotu
malim stopalima,
na pijesku jednog žala,
pronaći prapočelo
jedne školjke,
jednog vala,
porađajuć nove bogove
zauvijek između zelenog i plavog,
uvijek na onoj strani svijeta,
mala od kolovoza,
tirkizna.