Mora nekad i priroda da
viče a ne uvijek da se smiješi
i sve na lijepo pokazuje i
riješi. Ona je dobra, toliko
nam daje a onda kad više
ne može vrišti na sve kraje.
Grmi sijeva i pukne od muke
evo njoj svakojake buke.
Budi dobar prema njoj jer
neće biti dobro ako toliko
vrišti. Toliko ljepote i mira
kad ju pogledaš ona u srce
dira a onda kad više ne može
grmi iz sve kože. Nemoj da
vrišti pusti je da pokaže ono
nježno sunce i sjaj koje nam
izlaže. Nije do nas, nekad mora
da pokaže ono što se buhti i
onda bum bam i eto opet mira
nam.
Volim njen sjaj na moru i lagani
povjetarac a tad nas grli i nježno
prilazi, bude vrijeme kad smo njoj
draži.