Rajčice dozrijevaju. Vrijeme je da spremim sjeme rajčica za sljedeću godinu. Imam više od trideset sorti rajčica čije sjeme čuvam.
I onda sortu po sortu...
pa u cjedilo...
pa u neku tkaninu dok se ne osuši...
Ovaj je put glavom platila majica koju sam baš voljela nositi za u plastenik. Bilo je na njoj rupa, ali sam se u njoj tako dobro osjećala...
Neki sam dan otišla uvečer po cvijeće za groblje da ujutro mogu ranom zorom poželjeti mojoj Kati sretan rođendan. U toj istoj majici na rupe i shvatila da odijelo čini čovjeka ( ako te ne poznaju ) :))) Uvijek idem u iste trgovine, pa većinu ne iznenade ni rupe ni zemlja na rukama ili hlačama. Pitam najprije 10 ruža, a onda pokažem na cvijet koji i nije cvijet, ali mi mjesecima traje u vazi. 4 komada. Znate, taj vam je cvijet jako skup i osjetila sam da joj je malo neugodno. Ma znam da je skup, ali doista zaslužuje da bude skup. Pa sam i ja zbog rupa izrekla ispriku što ulazim u cvječarnu malo prljava direktno iz plastenika ...vi ste žena od toga i toga. Kažem da jesam. Njen osmijeh od uha do uha. Ja sam kunjada od toga i toga, prijatelja vašeg muža. Očete li mi, molim vas, ostaviti sadnica onih bijelih tikvica...
I bez obzira na sušu i vrućinu ima tih rajčica, kud ih moram brati da ostavim sjeme.
I bila bi grijota ne napravit sataraš. Deset jezika govori. Bez peruna ili žlice, sa kantunom kruha i prstima...
Eto, danas odmaram:)))
Za kupusa:)) dizajnerski,ručno oslikani, i neka još neko kaže da neznan slikat:))