Sitnice su geste koje me dirnu, one koji u
biti ostavljaju trag. Ovih dana me neke
curice iznenadile neprimjetno pratile i
sve pamtile a onda evo s puno priče
postale male prijateljice pričalice.
Baš divno koliko su djeca otvorena,
maštovita i radosna a njihov me svijet
uvijek nanovo iznenadi. Neiskvaren, plah,
iskren, smiješan a meni posebno drag,
Volim s njima satima pričati ali u igri
kreativnost poticati. Malo pažnje im
daš oni primijete i već se u njihov ti
uklapaš. Divno je što je to ono čisto
i zabavno kao ono što godinama
gradiš i što me uvijek nanovo raduje.
Djeca su zabavna i vole igru ako se
opusti s njima i na njihovu igru prebaci,
zato traže a ne treba puno taj prostor
je najljepši jer oni ti vjeruju i nekako u
njihovim očima si vrijedan. Cijene te ali
i unesu u igru, priču i vrijeme je tu stalo
ljepota je što ono je ka izvor svježe ljepote
a ja sam tu ko ogledalo prirode. Nešto
bezvremensko a postoji, ta snaga istog
duha koja se osjeti i broji. Dva svijeta, a
sva puna novih ideja, saznanja, u biti u
svakom nas čuči jedno dijete a oni nam
to otkrivaju. Prijateljstvo bi svako trebalo
biti baš takvo čisto i lipo s puno
radosti i priča kao i novih uzajamnih otkrića.
Svi mi smo kao karike lanca koji činimo ovaj
svijet a dosta je imati ljubavi.
Budi prijatelj da bi ga imao.
Sretan vam dan pravih malih i
velikih prijatelja!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Post je objavljen 30.07.2022. u 19:18 sati.