Marketing
Lucida
Prekrasno je to, kako si već pomalo idemo na živce.
Prekrasno je to, kako bi ona rado pobjegla od moje prevelike brige.
Ja bih da spava dok ja spremam ručak. Podne je, vrućina upekla, vučem se jedva pripremajući ribu i povrće, a ona pita može li pomoći, ona šeće po kući, haustoru. A bile smo rano ujutro u šetnji i nabavci. Nije se umorila. Ja bih da spava nakon ručka. A ona traži remen za haljinu. Sprema se za šetnju. Rano je, vruće je..al nigdje nismo bile, kaže.
Izluđuje me svojom zaboravljivošću.
Sandale, remen, haljina. To je opsjeda. I samo van, van...
Navečer nakon šetnje, perem joj kosu i pomažem oko tuširanja. Sramežljiva je, tuširam je u grudnjaku i gaćicama.
- Eh, da si muško ne bih imala ništa protiv, smijemo se.
Volim kad se smije.
Misli li ona da može više nego što može, ili ja mislim da može manje nego što doista može, nikad neću saznati.
Prekrasno je kako joj mogu, kad je uhvati Lucida, sve razložno objasniti. Zašto sam tu, zašto ne može sama, što bi se moglo desiti i što bi ona sve mogla napraviti krivo. Priča o tome stručno. Svjesno.
A onda nakon vrlo malo vremena, sve ponovno.
U Domu još nema mjesta.
Možete čekati u privatnom, tako svi rade, kažu mi.
Post je objavljen 29.07.2022. u 22:05 sati.