Ljeto. More. Dolazim u svoje staro mjesto... mjesto koje me poznaje preko 30 godina. Mjesto na kojem sam imala jednako ružnih i lijepih trenutaka. Mjesto na koje sam, ove godine, došla očistiti glavu. Natrpala tablet s knjigama, uzela novi paket karata za belu da s mamom, navečer, kada tata zaspe a djeca izađu s društvom odigram partiju otvorene uz čašicu ili dvije viskija. Meditirat ću. Opustiti mozak. Ne razmišljati o problemima koji me čekaju kući. Ne razmišljati o problemu koji me čeka kući. Razmisliti vraćam li se kući ili ga ostavljam i izlazim iz te toksične veze koja me godinama guši, koja me godinama ubija, koja me godinama čini nesretnom, a nemam kamo...
I onda se dogodio on. Priča od prije 20 godina, jedna divna večer s društvom, odlična fešta i on. Bili smo još klinci, taman sam započela vezu sa, sada već bivšim, mužem, ljeto na koje sam otišla, onako, hej, idem provesti nekoliko tjedana, pa se vraćam u Zagreb gdje me čeka novopečeni dečko.
I ta fešta. I čitava ta večer u kojoj smo bili vrlo bliski. Sjećam se kao da je bilo jučer.
...po horoskopu sam vaga... uvijek važem....
Vagao je, vagao je čitavo veče. Do trenutka zajedničke fotke kada se okrenuo prema meni i poljubio me. Taj je poljubac ostao na toj fotografiji. Ne znam tko je ima. Ali bio nam je dovoljan da pokrene lavinu osjećaja ove godine kada smo se vidjeli.
...cure, jeste čule da su se rastali? on se vratio u naše mjesto ljetovanja, ostavio joj je stan u gradu....
Bilo je jače od mene, ali morala sam se javiti kada sam došla... Hej, jesi za plažu, tu sam s hrpom klinaca, pa ne mogu na kavu...
I krenula je priča. Sada vidim da je to bio početak naše priče.
Da, reći ću naše.
Reći ću naše iako mi je u glavi neopisivi metež. Takvu količinu i nalet emocija godinama nisam osjetila. Godinama nisam osjetila taj zagrljaj, iskren i od srca, ne jedan od onih za koje se moram umiljavati i moliti da ga dobijem.
Počeo je pričati o tom poljupcu. Kroz smijeh je rekao da imamo nedovršenu priču.
I dogodio se. Na jet skiju. Zastao je i okrenuo se da mi nešto kaže i dogodio se. Završili smo tu priču.
...ako želiš da se vratim kad ostavim klince kod njihove mame, samo me moraš nagovoriti... kako te mogu nagovoriti... samo mi reci da dođem...dođi...
Plaža, suton, nas dvoje u sjeni borove šume čije grane šušte pod burom.
...nemoj započeti nešto što nećemo moći dovršiti večeras...
U glavi i dalje kaos. Predobar je da bi ga sjebala, ako se vraćam u toksičnu vezu, a znam da će tu odluku biti teško donijeti.
Život piše romane... zašto baš meni... zašto u ovom trenutku kada trebam imati čistu glavu, donijeti životno važnu odluku, odlučiti o nastavku svoga života...
obožavam te... prekrasna si... zajebat ću te... mogu to podnijeti... oprosti mi što ću te zajebati... uvijek ću biti tu kada ćeš me htjeti...
Post je objavljen 24.07.2022. u 23:26 sati.