Već dugo ne plačem zbog tuge
nepravde, boli, niti laži
zbog prevare, izdaje ili usamljenosti
Plačem od ljepote
suze naviru kada vidim novo
jezero, šumu
novo sunce
ono isto ali novo
nove oblake ili drvo
neke nove misli i riječi u sebi
oko sebe
u knjigama koje čitam
toliko ljepote stvaranja
o kojoj razmišljam danima
i razmišljam koliko sam takvih suza
ispustila
propustila
nisam ih još našla
i veselim im se
ostaje samo tražiti novo
novu ljepotu
novo ganuće
novo divljenje
novu čežnju
novi miris i okus
novi dodir i pogled
ispod novog neba
a istog
i hodam, hodam puno
jer tako nalazim svoje najbolje misli
riječi, sunca i vode
ceste i zalaske
usputne osmijehe
jer oni su jedini iskreni
koliko se uspijemo napuniti ljepotom
jesmo li vjerni tragači
ili se punimo sasvim trivijalnim stvarima i riječima
pa smo kao bunar koji je presušio
koliko ljepote trajno i nepovratno prolazi
pored, onkraj nas
i u nama
koje nikada otkriti nećemo
a tu su
sasvim konkretno i nepobitno
i bile su
a kao da nisu
Post je objavljen 24.07.2022. u 14:51 sati.