Iza horizonta početka, u jezgri vječnosti, zgusnuta povijest svemira. Ispred obzora obrisi skrivene stvarnosti, mogućnost višestruke zbilje.
Na izjavu Nielsa Borhna... sve je moguće iako nije dokazivo... Einstein je rekao... Ne vjerujem u to jer Bog ne kocka....
Ostala je čežnja za zagrljajem teorija relativiteta i kvanta, zagrljajem mikro i makrokozma, za ostvarenjem njegova sna.
Pročitala sam i tri knjige Briana Greenea... Elegantni svemir, Tkivo svemira i Skrivena stvarnost....
Duga vrela ljetna poslijepodneva... stanje tjelesnog mirovanja... i mirovanja uma...
vizija skrivene stvarnosti... i vijesti koje uznemiruju... pandemija, nuklearni rat,
svemirska kataklizma: Što će dokrajčiti čovječanstvo?
možda se Bog ipak kocka s nama... potražih odgovor... prolutah tv programima...
naletih na sapunicu... Zora Dubrovačka...
Priča o ukradenoj mladosti i borbi za istinsku ljubav... borbi dobra i zla...
kao u svakoj noveli i u ovoj postoje jahači apokalipse...
Duge sjene prošlosti, jahači apokalipse
jurišaše sjećanjem, zaostalom tugom
ranjavaše bit.
U nedorečenosti sebe lutah prividima,
biježah u snove.
Na žrtveniku lucida bljesak poslanja,
prasak nutrine.
U titraju oka tisuću života, smjena eona,
evolucija svijesti, postaje podsvjesti,
na platnu trenutka oslikana
nutarnja kozmogonija.
Godine bez srži, bez umijeća, bez istine.
Istina je bolna, peče kao vatra,
pali kao žarište sunčanih zraka,
razdire kao podivljala zvjer.
U vrisku boli spoznah vatra sam ja,
žarište boli sam ja, podivljala zvjer sam ja.
Iza bedema misli, u carstvu metafizike,
odživjeh susret sebe u sebi.
Divno je ovo svitanje!
Dijana Jelčić
Post je objavljen 24.07.2022. u 10:10 sati.