Gledajući dokumentarce o starim azijskim palačama, znala bih se diviti 'zlatnom rezu' Taj Mahala, te drugim fascinantnim arhitektonskim rješenjima i trikovima starih majstora. Hawa Mahal - zadivljujuća ružičasta palača ili 'Palača Vjetrova', kako su je nazvali zbog njenog odličnog sustava ventilacije, zahvaljujući kojemu nije zabilježeno da je ikada ijedna maharadžina konkubina umrla od nesnosnih žega, također je na toj masterpiece listi.... (nije zabilježeno niti da li je nekakva baba stajala sa strane i tim djevojkama vikala - Maknite se s prozora/vrata, ubit će vas promaja... niti da li je stvarno neka tako ubijena, ali to je sad već neka druga priča...).
I ne znaš da li bi se više divio samom postojanju takvih zdanja, ili čudotvorcima koji su ih osmislili... pogotovo znajući u koje vrijeme su ta čuda nastala - vremenu bez svih današnjih modernih pomagala, bez kojih bi nama danas život bio nezamisliv... o težak.
A divljenju listi treba nadodati da do današnjeg dana, više stotina godina nakon gradnje, još nigdje nije zabilježeno ni da je pao nekakav balkon ili napukao nosivi zid...
Mačak Zlajo ljetne dane provodi ležeći tik uz dvorišna ulazna vrata - kapiju, kako bi ovdje mnogi rekli. Nisam sigurna koliko mu je stalo do proučavanja Venturijevog učinka dok se prepušta strujanju zraka kroz tri centimetra slobodnog prostora ispod kapije, ali gledajući ga tako, oslobođenog većeg poznavanja moderne tehnologije, volim zamišljati kako u njemu spava duša nekog drevnog majstora, tj. da je u nekom prošlom životu Zlajo bio jedan od njih.
Pa, ne mudrujući previše, ponekad i sama privučem fotelju do njega, i tako... ne mogu reći da započinjemo, davno smo ga započeli, ali sasvim sigurno nastavljamo s našim divnim prijateljstvom.
Post je objavljen 21.07.2022. u 12:48 sati.