Marketing
Nemojte ubiti naše lipe
Koliko me samo puta u lipnju zasuo mirisni, zlaćani prah kada bi vjetar protresao njihove krošnje, i kakvu bi to mirisnu i svijetleću čaroliju izazvalo.
Zamislite djevojčicu koju tata vozi drvoredom na nasipu na svom Rogovom biciklu, u malenoj sjedalici ispred sebe. Djevojčica je malena i ne zna otkud dolazi taj opojni slatkasti miris i povremeno ih zasipava prah poput zlata kada neka ptičica sleti u krošnju ili puhne ljetni lahor, pa pita tatu - što to miriši i otkud taj zlatni prah po mome sladoledu?
- To su lipe, Majo...naše lipe. One mirišu.
Djevojčica se naslanja na tatu i uživa u trenutku ljepote; sunce koje se lijeno probija kroz krošnje, opojni miris kakvog nigdje nema osim tu i u parku, zlaćani prah koji se prosipa po njenom sladoledu i sigurnost koju joj pruža očev zagrljaj.
To su meni lipe našeg nasipa. Sjećanje na oca. One pamte tolike dječje korake, prve vožnje na biciklu, prve stidljive ukradene poljupce i iščekivanje da ugledaš kako ti u susret ide onaj tko ti se sviđa. Bježanje sa satova pa kud nego na nasip. Odlaske na kupanje na slap Petrinjčice kroz njihov drvored. Ljepotu koju ima kad lipe propupaju u rano proljeće, kad zamirišu u ljetnoj toplini, kada jesen ovije njihove krošnje i kada ih u studeni zagrljaj stegne zima. Nikada se nisam mogla odlučiti kad mi je taj voljeni drvored najljepši. Sada samo želim da preživi.
Bojim se da će sanacija nasipa koja je već otpočela načiniti nepopravljivu štetu ovom prekrasnom drvoredu. Mogu razumjeti težnju da nešto bude bolje, da se nešto sanira, mogu sve razumjeti, ali nikako ne mogu razumjeti da pritom mora stradati zaštićeno dobro našeg grada. Ne mogu razumjeti da se - unatoč naputku koji je dao konzervatorski odjel - vidno oštećuje korijenje lipa. Jesu li oni koji izvode radove svjesni što čine?
Čula sam da francusko veleposlanstvo ima u planu posjetiti petrinjski park, obzirom da su na tom prostoru Napoleonovi grenadiri između 1812. i 1815. posadili naše ljepotice, velelisne lipe ilirke koje još uvijek krase naš park. Bilo bi zanimljivo vidjeti njihova lica da ugledaju ovako nešto - drvored kojem se oštećuje korijenje da bi se nešto saniralo.
Što god sanirali i kako god to planirali učiniti - nemojte ubiti naše lipe. U njima žive svi naši dragi ljudi i sjećanja na njih. U njima živi naša mladost. U njima su komadići naših života koji će se nepovratno rasuti ako ih ubijete.
Post je objavljen 19.07.2022. u 21:32 sati.