Marketing
JE LI MLETAČKA REPUBLIKA KRIVA ŠTO OTOK PAG NIJE POŠUMLJEN?
Mletačka Republika je prestala postojati 12. svibnja 1797. godine, nakon što je Napoleon Bonaparte osvojio Veneciju. Od 1797. godine do kraja 20. stoljeća prošlo je preko 200 godina. Dakle, Pag nije u sastavu Mletačke Republike više od dva stoljeća, a otok je, svejedno, u najvećem dijelu prekriven kamenjarom. Da su, na primjer, Mlečani i posjekli sve šume na Pagu, u protekla dva stoljeća moglo se posaditi na stotine novih šuma ili ih obnoviti na područjima na kojima su se nekada nalazile. U 200 godina otok Pag je mogao biti pošumljen od Fortice do Luna, što potvrđuju i enciklopedijski izvori o brzini rasta pojedinih stabala.
Tako, na primjer, bor za petnaest godina naraste do visine od tri metra. Hrast za dvadeset godina naraste do visine od sedam metara. Crnika za sedam godina dosegne visinu od tri metra. Što govore ti podaci? Da se, nakon pada Mletačke Republike 1797. godine, na otoku posadilo samo tisuću borova, tisuću hrastova i tisuću stabala crnike, danas bi to bila šuma impozantne veličine. Bila bi to šuma za divljenje. Međutim, više od dva stoljeća nakon pada Mletačke Republike na Pagu nije nastala niti jedna nova šuma. Dapače, nestale su neke koje su ostale i nakon pada Mletačke Republike, kao na primjer šuma na zapadnoj strani sv. Vida, na Modestu i na središnjem dijelu otoka.
No, što je sa šumama koje su posađene u 20. stoljeću? Prema dokumentima SO Pag i SSOH-Pag, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća na Pagu je organizirano nekoliko tzv. dobrovoljnih radnih akcija sadnje borova i crnike u kojima su, uz građane, sudjelovali i učenici osnovne i srednje škole. Uz to, u Pagu je, s ciljem pošumljavanja otoka, održana i velika, republička ORA (Omladinska radna akcija) u kojoj je sudjelovalo nekoliko stotina mladih iz cijele Hrvatske. Sudionici ORA-e su bili smješteni u zgradi osnovne škole i svakodnevno su odlazili na teren i u tlo postavljali sadnice borova. Samo za vrijeme ORA-e na Pagu je posađeno oko 10. 000 sadnica borova. U izvješću kojeg je Komisija, sastavljena od stručnjaka-savjetnika s ORA-e dostavila SO Pag, navodi se kako se oko 90 posto sadnica „dobro uhvatilo u tlo i uspešno raste“. Međutim, od te goleme količine stabala nije ostalo gotovo ništa. U drugoj polovici 20. stoljeća, na Pagu je, u akcijama pošumljavanja, posađeno na tisuće sadnica borova, hrasta i crnike. Usprkos tome, nije nastala niti jedna nova šuma. Gotovo sve što je posađeno, nekim čudom je nestalo.
Stoljećima su šume, kao i sol, bile neophodne za preživljavanje stanovništva. Drva su služila za ogrjev, za izgradnju trgovačkih i putničkih jedrenjaka, ribarskih brodova, galija, za gradnju kuća ili dijelova kuća, za izgradnju gospodarskih zgrada, za izradu namještaja, prozora, vrata, greda, za izradu čaša, zdjela, kaca, bačvi, ostiju, vesala, jarbola, kormila, krošni i brojnih drugih predmeta. Do kraja 19. stoljeća u paškim kućama je gotovo sve što se svakodnevno koristilo bilo napravljeno od drva. Konačno, ni solana se nije mogla održavati bez velike količine drvene građe. Svakog proljeća u solanu se dovozilo na stotine kubičnih metara debala od kojih su se izrađivale daske za arđine, za mostiće uz bazene soli, za popravke solanskih jedrenjaka, za održavanje krovnih konstrukcija u skladištima soli i slično. Održavanje šuma bilo je pitanje opstanka. Do početka 20. stoljeća, kada je počeo organizirani dovoz drva na Pag s kopna, bez šume se život na otoku nije mogao zamisliti. Pažani su svoje šume dobro čuvali, a Statut općine paške iz 1443. godine, kao i drugi povijesni dokumenti, dokazuje kako je Mletačka Republika pomagala Pagu u zaštiti šuma. To je posve oprečno tvrdnji kako su Mlečani sjekli paške šume.
Pod snažnim utjecajem Mletačke Republike, paške vlasti su od 14. do 18. stoljeća donosile planove za obnavljanje šuma i stroge kaznene odredbe za nezakonitu sječu šuma.
Pitanje je zašto bi Mletačka Republika sjekla šume na udaljenim brdskim područjima Paga kada je za takav poduhvat trebalo organizirati skup i rizičan prijevoz brodovima? Ipak, ključno pitanje je zašto bi se Mletačka Republika uopće zamarala sječom šuma na otoku Pagu kada je na svojem kopnenom području, osobito sjeverno i sjeverozapadno od Venecije, imala golema šumska područja s kvalitetnim stablima. Na koje se povijesne dokumente pozivaju oni koji tvrde kako su Mlečani sjekli šume na Pagu? Zanimljivo je da se takvi izvori ne navode.
Kako je, ali i zašto, nastala teorija po kojoj su Mlečani sjekli šume na Pagu? Po dostupnim povijesnim dokumentima, ta teorija je nastala iz neznanstvenih, ideoloških razloga. U jednom razdoblju paške prošlosti, poslije 1945. godine, politika je nalagala zatiranje bogate ostavštine Mletačke Republike u Pagu i širenje mržnje prema svemu što je povezano s Mletačkom Republikom. U Pagu je uništeno ili uklonjeno gotovo sve što je podsjećalo na Mletačku Republiku. S pročelja Zborne crkve Marijinog Uznesenja je skinut kip krilatog lava Bazilike sv. Marka u Veneciji, najpoznatiji simbol Mletačke Republike. Reljef krilatog lava je uništen i na portalu nad vratima atrija Kneževog dvora u Veloj ulici, jednom od najvrijednijih djela kamene plastike u Dalmaciji. Reljef krilatog lava je uklonjen i s pročelja istočnog krila Kneževog dvora na pjaci. Uz reljefe krilatog lava, uništeni su mnogi portali na pročeljima obiteljskih kuća i natpisi na kamenim ovratnicima, jer sve je to podsjećalo na Mletačku Republiku. U takvom političkom ozračju je stvorena teorija, temeljena na ideologiji, a ne na povijesnoj istini, kako je Mletačka Republika posjekla šume na Pagu.
Povijesni dokumenti i sve ono što se događalo sa šumama i pošumljavanjem na Pagu u proteklih više od 200 godina dokazuje kako Mletačka Republike ne može biti kriva što Pag nije pošumljen.
U Pagu je uništeno mnogo toga što je Pag baštinio od Mletačke Republike. Ali, ipak nije sve uništeno.
Mnogo toga što je u Pag došlo iz Mletačke Republike (Venecije) ili što je Pag povezivalo s Venecijom, nije se moglo uništiti, a to što se nije moglo uništiti, s vremenom je postalo dio svakodnevnice Paga i tako je ostalo do danas. To su karneval, narodna nošnja, paška čipka, merlići, peružini, baškotini, pandešpanj, kolacići, rožoj, travarica i konačno, to je srednjovjekovna jezgra Paga, projektirana u Veneciji i izgrađena u zlatnom dobu Mletačke Republike i grada Paga.
Josip Portada
Post je objavljen 17.07.2022. u 11:17 sati.