VRATITI DITE MATERI
Često pratim nesreće i uspješne intervencije naših operativnih službi: vatrogasaca, policije, hitne medicinske pomoći, zdravstvenih službi i drugih
.
U sinkronom djelovanju, redovito, spašavajući ljude i njihove blagodati, primjerno odrađuju sve svoje, ponekad i vrlo zahtjevne pa i opasne zadaće.
Njihov rad zaslužuje svaku pozornost i poštovanje, koje oni u medijima, izim u velikim nesrećama, najčešće, ne dobivaju u dostatnoj mjeri.
Na kraju intervencija na mjestu velikih nesreća, gotovo redovito, pojavljuju se vodeći političari i državni dužnosnici operativnih službi, koji u događaju nisu sudjelovali, a koji, poneki, o struci koju predstavljaju nemaju pojma.
Dođu na mjesto, prime informaciju od rukovoditelja intervencije i onda to slavodobitno prenesu u javnost.
Drugi dan se u javnosti pojavljuju tekstovi: „Na nesreću je stigao taj i taj i rekao: … „
Čime je je on operativno pridonio uspješnosti intervencije?
Koja mu je bila uloga?
Po svemu sudeći bio je samo glasnogovornik, koji je, čuvajući sebe, veličao postignuća vlasti u području zaštite i spašavanja.
Puno objektivnijim držim javne nastupe izravnih rukovoditelja intervencija, Oni, bez ikakvih obzira, prikazuju stvarno stanje događaja i ukazuju na eventualne tegobe.
U zadnjih šest godina propale Jugoslavije i za cijelo vrijeme Domovinskog rata, profesionalni i dobrovoljni vatrogasci, imasmo brojne velike požare, eksplozije, poplave, …(Paromlin, Pliva, Ina, OKI, Chromos, Elektroda, Ilica 13, Sljemenske bujice, bombardiranja…), ali se nitko od četiri tadašnja gradonačelnika Grada Zagreba ni političari državne razine, nije pojavio na intervencijama i dao, sebeveličajuću izjavu
.
Ipak nešto se nije promijenilo. Bježanje novinara od suštine.
Prije rata imasmo, požar „limenke“ na Borongaju. Višekatna zgrada, aluminijske fasade.
Od požara u stanu, rastalio se i zapalio aluminij. Cijela fasada zgrade u plamenu.
Do jutra, dobro se namučivši, evakuirali smo ugrožene stanare, i ugasili požar.
A onda na mjesto događaja, ujutro, dolazi desetak za vatru neopremljenih vojnika i iz opožarenog stana iznesu dva nagorjela stolca, stol i noćni ormarić.
Drugi dan u „Vjesniku“ veliki naslov:
„ Hrabra JNA ugasila požar u Borongaju“.
Mislim si: Ote vrit.
U Vatrogasnoj školi Ministarstva unutarnjih poslova, nastavnici Škole, pripremiše stručnu literaturu.
Primjerci literature završili su diljem Europe pa i na Sveučilištu u Texasu.
Dana 7. listopada 2002. godine, Imasmo i promociju. Dolazi Predsjednik Republike Hrvatske. Sve uzorito. Jedina smo srednja škola u Hrvatskoj, čiji u nastavnici napisali stručnu literaturu za svaki nastavni predmet.
Nakon promocije, prvo pitanje novinara Predsjedniku bijaše: „Što mislite o povećanju cijene struje“?
Ote vrit (drugi dio)
Kad će naši mediji svoje senzacionalističko, politički udvorničko, poslušničko novinarstvo, osvježiti daškom istinoljubivosti, objektivnosti, korektnosti, promociji dobrih djela časnih ljudi i uloge koju bi, na korist naroda trebali obnašati?
Kad prestanemo biti dobri sluge loših gospodara.
Branko Smrekar (onodobni komandant Vatrogasne brigade Zagreb, zapovjednik Ratnog zapovjedništva VZ Zagreb ( Zagreb i Zagrebačka županija), načelnik, Vatrogasne škole, Učilišta vatrogastva i civilne zaštite (MUP-a RH) i drugo.
U Brdovcu, 17. srpnja 2022
Post je objavljen 17.07.2022. u 11:16 sati.