Stepski vuk je vrhunac Hesseovog stvaralaštva, svojevrstan psihoanalitički dnevnik i intimna ispovijed. Autor izlaz iz osobnog kaosa traži u djelu izrazite smionosti i značaja. Harry Haller, junak romana i piščev svojevrsni duhovni dvojnik, koji u sebi sjedinjuje mnogobrojne probleme osvita modernog doba, nalazi se u sukobu sa samim sobom i svijetom koji ga okružuje. Živi u svijetu za koji smatra da mu ne pripada, on je "nadređeni" čovjek, intelektualac koji se izolira i živi u stalnom "biti ili ne biti", pokušavajući razumjeti sebe. Neka vrsta Hamleta dvadesetog stoljeća.
Stepski vuk je romanizirana kritika moderne civilizacije, iz koje Harry stalno traži izlaz, na bilo koji način, makar i samoubojstvom. No, ovaj izlaz osjeća nelegalnim i suviše jednostavnim, pa nastoji naučiti živjeti.
U noći punog mjeseca razlomljeno zrcalo svjesti.
Krećem ka svitanju, ne okrećem se,
iza mene ostaje sjena, uporna,
bezbojna robinja mraka,
Jecaj samotnjaka trga tišinu… pokušava nas vratiti u vrijeme drevnih ideala, osvijestiti u nama razliku između obične svakodnevice i noćnih lutanja ka nutarnjem, magičnom tetatru u kojem oživljavamo privide.
Sigurnost je laž, a naše sudjelovanje u ljudskosti je naša narazdvojivost od promjena koje se događaju u nutrini.
Jesmo li disidenti? Suprostavljamo li se tužaljkama zbilje, tugaljivim opijelima sindromu nedostatka sreće?
Težimo li ka dokazu Hesseove misli…
"I najnesretniji život ima svojih sunčanih časova i pod pjeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće."… znaku otpora prema bolesti koja polako iznutra ubija svijet?...
Tražim riječ premosnicu među mislima i osjećanjima.
Osjećam gomilanje, ćutim suriječje pjesnika i čovjeka.
Ritmom srca osmišljavam kreativnost trenutka.
U panorami uma sjaje osjećajna sunca, poezija susreta,
istina, plamteća premosnica nad bezdanom vremena.
Na tvome licu osmijeh, smijemo se, smijeh nam potvrđuje da koračamo stazom ka svitanju nove svijesti…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 14.07.2022. u 10:20 sati.