Kao prvo još jednom se zahvaljujem na komentarima, na dva zadnja posta.
Naravno da vam je svima jasno da su ti postovi bili za mene posebni, stoga mi je vaša podrška bila ovom prigodom baš značajna.
Nije da ja i inače ne volim vaše komentare, ali sad ste se i vi baš potrudili, iz aviona se vidi da je svaki od vaših komentara protkan nježnošću i emocijama.
One koji me inače ne komentiraju često neću posebno spominjati jer će mi se onda naljutit Annaboni koja je bila tu i kad nikoga drugog nije bilo, i Klocki koja u stvari sa mnom ni ne priča.
Čak je i blogi kojeg užasno nervira što sam ja uvijek u pravu, istaknuo onaj prvi post na naslovnici, inače on u stvari bez obzira na to koliko ga ja živciram voli te moje emocionalne postove.
Eto da ne duljim više sada, hvala vam ljudi od srca, svima vama koji ste ostavili komentar, kao i vama koji niste, a poželjeli ste, ne radi mene, nego radi vas, dobri ste vi ljudi, ma koliko se ne slagali oko bilo čega.
Neki dan sam napisao da ne blogu ima jedno šest pametnih, otprilike toliko ima i zlih, možda čak i manje.
Ajmo sad na dnevne aktualnosti.
Jučer je na hateveju prikazan film Quo vadis Aida, povodom godišnjice genocida u Srebrenici.
Film je dobar, potresan, upečatljiv, dobro režiran, dobro odglumljen, bez pretenzija da objasni zašto ljudi postaju zločinci, i kako je moguće da mogu počiniti tako nezamisliva zlodjela.
Osjećaj poslije gledanja filma je težak, iako redateljica u scenama dječije predstave nudi tračak svjetlosti.
U Srebrenici je inače ovih dana u organizaciji srpske zajednice, prikazivan film koji veliča generala Ratka Mladića.
Ako ste se slučajno zapitali može li se tako nešto ponovo dogoditi, do odgovora ćete najlakše doći ako nekog od Srba koje poznate pitate je li se u Srebrenici dogodio genocid.
Post je objavljen 12.07.2022. u 12:41 sati.