Marketing
Od kralja do cara
Na cesti Ž5136 kod šljunčane plaže Šćuza nalazi se raskršće sa šumskom cestom koja vodi prema jugu.
Krenuli smo šumskom cestom. Uz cestu smo primijetili kamene ostatke koji su nekada bili korišteni u vojne svrhe.
Nakon stopedeset metara stigli smo do obnovljene drvene stražarske kućice na kojoj je grb s krilatim konjem i s brojem „352.".
Malo dalje se nalazi tabla poučne staze „Od kralja do cara" na kojoj su označeni položaji slijedećih pet poučnih tabli. Sam naziv poučne staze zaintrigirati će mnoge, naime i u tom segmentu napravljena je poveznica između nekadašnje impozantne povijesti i značaja tog prostora za obranu te sadašnje funkcije područja jer kralj je Karlo I., ali sada imamo i cara tog područja, a to je vretenac.
Skrenuli smo desno i ušli u područje koje je ukopano u tlo. Tu se nalaze ruševine vojnog objekta, bitnica Gomila, koje smo posjetili u izletu Istraživanje Kamenjaka (2. dio) te poučna tabla na kojoj piše o tim ruševinama, tj. o topničkoj središnjici (Schaltzentrale). Izgradnja ovog vojnog kompleksa (bitnice), dugačkog 156 metara, započela je 1908. godine, a završena je 1916. godine. U topničkoj središnjici se nalazila i strojarnica, te barutana i skladište streljiva, a imala je i cisternu za gorivo kako bi bila samostalna. Tri kata su se nalazila pod zemljom, krov je bio pojačan željeznom konstrukcijom. Tračnicama, na kojima je prometovala mala električna lokomotiva s malim vagonima, bilo je povezano skladište streljiva i topničke haubice. Nakon Prvog svjetskog rata cijelo je područje minirano i uništeno. Nije poznato da je to učinila austro-ugarska vojska prilikom povlačenja ili talijanska nakon osvajanja.
Nekoliko metara dalje je druga poučna tabla na kojoj piše o šišmišima. U ruševinama nekadašnje strojarnice se nalazi najveća porodiljna kolonija šišmiša na području južne Istre, koja može imati i do 3000 jedinki.
Vratili smo se nazad do ulaska na stazu „Od kralja do cara" te nastavili ravno, prema istoku.
Slijedeća na redu je poučna tabla na kojoj piše o telemetrijskoj stanici koja je udaljena nekoliko metara. Telemetrijska i radijska postaja je bila skrivena u podnožju brda Gomila te je zajedno s mjernim položajima na brdu i uz pomoć obalnih daljinomjera M 15 (Zeissovim optičkim spravama) davala koordinate topničkim haubicama koja su vertikalno ispaljivale preko brda u metu na moru. Daljinomjeri su bili spojeni električnim vodovima s topničkom središnjicom, a ona je bila povezana s topničkim haubicama i slala ciljničke podatke svakom topu. Tako da je bitnica Gomila bila opremljena najmodernijim naoružanjem i komunikacijskim sustavom.
Malo dalje prema istoku se nalazi vojna prikolica, novijeg datuma (najvjerojatnije iz doba JNA), koja je služila kao pokretna kuhinja.
za prikolice se nalazi serija od četiri rupe iskopane za četiri haubice kalibra 42 cm. Potpuno su izgrađena tri armiranobetonska podnožja, a u konačnici su postavljene samo dvije haubice M 14 (D/15). Prva je postavljena tijekom ljeta 1914. godine, a druga 8. svibnja 1915. godine (jedna pored druge). Domet granate, teške jednu tonu, je bio minimalno 3,8 km do maksimalnih 12,7 km.
Peta i zadnja poučna tabla piše o vlažnim staništima. To su mjesta iznimne biološke raznolikosti u kojima svoj dom nalaze najraznovrsniji oblici života poput vodozemaca, kukaca, gmazova, ptica, sisavaca, biljaka i mnogih drugih. Na ovome su mjestu vlažna staništa uspostavljena 2020. godine. Zanimljivo je da je u Istri nekada bilo više od 1000 lokava, dok ih je danas manje do 200.
Istim putem smo se vratili nazad pema cesti Ž5136 i s lijeve strane ceste primijetili smo udubinu koja je nekada služila kao bunker.
Karta s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 777 m.
Post je objavljen 11.07.2022. u 21:24 sati.