Marketing
Naš mini obiteljski odmor u Italiji
Prije djece muž i ja smo voljeli putovati, a prije muža i ja sam voljela putovati i upoznavati druge zemlje i gradove. 
Znam reći da sam bila mlada pa mi nisu smetali ni izleti na kojima bi proveli više od cijele noći u autobusu, ali sad ipak volim neki barem mali komfor.
Nekako smo taman ponovno krenuli s tim prije pandemije. Za advent 2019. smo išli s Helenom u Beč da i ona malo to vidi i jako joj se svidjelo. Od tad me stalno ispituje kad ćemo opet tako nekud ići. Htjela je u Disneyland, ali kad sam zbrojila sve za nas četvero pod pretpostavkom da idemo u neki od njihovih hotela, na par dana i tako dalje, ispala je to pozamašna cifra. Nekako nisam bila sigurna da nam je Leon spreman, pa sam odlučila radije pričekati bar još godinu, a sad napraviti izlet za probu. Nisu nam pasali baš svi datumi, a ni svi izleti. Tako je nekako na kraju pao odabir na sjever Italije predzadnji tjedan lipnja. Ovaj put smo išli preko agencije Idea Putovanja i stvarno sve pohvale od vodiča do organizacije.
Prvo smo posjetili Padovu. Bilo je stvarno lijepo iako sam tad još bila sumnjičava i preispitivala samu sebe je li mi to trebalo i da li možda samo mučim i djecu i nas. Na kraju se isplatilo.
Pojeli smo prefinu pizzu blizu Bazilike svetog Antuna u Padovi. Leon je bio uvjeren da ju je pripremio pravi gusar jer je čovjek koji je pravio pizze imao crvenu maramu na glavi.
Hotel u kojem smo odsjeli je bio ok iako su nas svi upozoravali da talijanske tri zvjezdice nisu ni blizu naših. Bili smo smješteni u mjestu imena Quarto d'Altino i od tamo smo drugo jutro išli vlakom do Venecije što je klincima bilo zanimljivo. Ja sam do sad uvijek išla brodom.
Venecija je predivna. Do sad me nekako uvijek pogađalo loše vrijeme pa nije to bilo to, ali ovaj put je bilo i vrijeme super. Prije nekoliko godina bili smo u Toskani i nekako mi je i dalje draža iako ne znam ni sama zašto, ali stvarno i ovdje je bilo predivno.
Leon je odlučio da ga bole noge i da on ne može hodati niti malo pa smo se malo nanosali i muž i ja, ali bez obzira na to, bilo nam je lijepo. Imali smo organiziran posjet toj nekoj terasi koja je visoko pa smo imali lijep panoramski pogled.
Imali smo jednu vodičicu u Veneciji koja nas je provela kroz sve to u nekih 2 i pol sata, a onda smo imali slobodno vrijeme. Uspjeli smo opet nešto fino pojesti. Ovoga puta tjestenine i lazanje i neke fine briskete za predjelo.
Vozili smo se brodom natrag do željezničkog kolodvora. Leon je uživao gledajući kroz prozor, a Helena je odspavala. Njemu je najveći doživljaj bio kad je projurila Hitna koja je bila čamac i još nas malo i pošpricala kroz otvoreni prozor. Inače voli vozila hitne, policije, vatrogasaca, pa ga je oduševilo.
Pronašli smo i neka igrališta i tamo Leona uopće nisu boljele noge i mogao je trčati i skakati i nije se dao dalje.
Treći dan nije bilo toliko puno hodanja. Išli smo autobusom do broda pa brodom na Murano. Tamo smo gledali to famozno puhanje stakla. Zanimljivo da se klincima to baš svidjelo. Helena si je odabrala ogrlicu, narukvicu i naušnice, a i ja jednu narukvicu od tog Murano stakla. Leon je poželio isto nešto, ali ne staklo nego autić koji je vidio na kiosku. Njemu se najviše svidjelo kad je "striko puhnuo i napravio konjića od stakla".
Na Muranu smo se još kratko prošetali, a onda smo išli natrag na brod i na Burano. Tamo smo imali nešto više vremena pa smo i pojeli ručak i uživali u šarenilu kuća.
Pojeli smo i pokoji sladoled i donijeli puno suvenira za nas i za poklon drugima.
Eto, bio je to baš lijep mini obiteljski odmor, a sad nam starta pravi na našoj strani Jadrana.
Sve u svemu, ispalo je dobro iako sam se ja prije svega u svom stilu brinula i paničarila kako će to proći s djecom. Ako se još netko dvoumi, može se, samo treba uskladiti i očekivanja s njihovim mogućnostima jer njih neće zanimati obilasci mnoštva crkvi, muzeja i slično iako znaju i oni iznenaditi.
Post je objavljen 10.07.2022. u 09:55 sati.