Nakon 12 godina kroničnog stanja, moždani je stanje uma i tijela!!, pa čak i nakon što sam napisao knjigu Dnevnik bolesnika, još uvijek sam na na pas mater s svojim stanjem. Ako ste blisko upoznati s pojavom bolesti, pardon stanja kao što sam ja, znate koliko je to neugodan i dosadno ponavljajući osjećaj.
Evo par strategija koje će vam pomoći nadam se u oporavku koji započinje od nas samih.
1. Započnite s priznanjem kako se osjećate.
Ne možete natjerati taj osjećaj mučnine da nestane stalno poričući da je prisutan. Priznajte i upoznajte sami sebe. Jbga šlagirani ste i ne nećete više trčati , ali zato možete letjeti. Zapravo, poricanje stanjamože samo pojačati osjećaj. Normalno je da se tako osjećate. Teško je biti šlagirano nepokretan ili polu pokretan. Započnite s priznanjem da nije lako i da nije iznenađujuće da vam je ponekad jednostavno muka od bolesti. Slobodno opsujte sve psovke iz svog arsenala i uputite ih moždanom. Jbte jesam kljakav , nakrivljen. Ljudi Balkanci smo zato "iskrešite" se potiho , ali ono pravo dobro za Vašu dušu. Isto vrijedi i za one koji pomažu oboljelima, ali s smiješkom molim.
2. Njegujte samoosjećanje prema svojoj bolesti i prema tom osjećaju bolesne bolesti.
Samoosjećanje je presudno jer sprječava samookrivljavanje da se ušulja u Vas. Niste vi krivi kriv je zločesto šupački moždani šlag, krivca znate, a to nisu vlasnici moždanog. Dodavanjem krivnje u mješavinu samoosječaja samo se osjećate još gore. Vi imate kronično stanje i to je činjenica vašeg života upravo sada i ubuduće. To nije tvoja krivnja, osim ako ne želiš nazvati to što si rođen svojom greškom! Pa nisi se samonapravio.Svatko živi u tijelu koje je osjetljivo na bolesti i ozljede. Krivica nije dopuštena - bilo za bolest ili za bolest zbog bolesti( stanje. Prirodno je povremeno se zasititi stalne boli i bolesti.Ruka, noga ako ne radi ne sekirajte se možda neće nikad raditi. Igrajte na statistiku, ona kaže možda hoće. Moždani obično oduzme vas pola, a ipak smo sretnici pola nas još radi. Koda je bitno pišate li lijevo ili desno. Može se guzica i lijevom obrisati. Iskreno za to napisano nemam empirijskih dokaza jerbo mi lijeva ne radi,
3. Ako je od pomoći, dobro se isplači.
Plakanje može biti čišćenje. Izazov je nositi se s ovim neočekivanim zaokretom u vašem životu. Ako plač pomaže, plačite. Samo nemojte dopustiti da taj plač postane plodno tlo za beskorisne misli, poput "Zašto ja?" Zamislite dobar plač kao čišćenje, kao kupku za čišćenje. Ako Vam ne radi oko kao meni kupite suze i kapljite si ih i plačite kao da gledate 5258 u epizodu Santa Barbare.
4. Procijenite svoje ponašanje.
Ako ste poput mene, može vam biti muka od stanja iako se dobro brinete o sebi. Međutim, ponekad se taj neugodan osjećaj može pripisati nedostatku dobre brige s vaše strane. Ovo se meni događa. Počet ću se boriti protiv svoje kroničnog stanja pomicanjem svoje snage na sve načine: radeći previše predugo; neodgovarajući odmor ili san, itd. Dakle, kada se pojavi ovaj osjećaj mučnine, zastanite i procijenite doprinosite li tome time što se ne brinete o sebi na odgovarajući način. Ako je to slučaj, odlučite odmah promijeniti pravac.
5. Kontaktirajte nekoga u svom životu tko vas neće pokušati odgovoriti od onoga što osjećate.
Kad vam je muka od toga da ste šlagirani, ako ste poput mene, ne treba vam bodrenje. Trebate samo nekoga tko će reći: "Žao mi je što je sada tako teško" ili "Savršeno je razumljivo da se tako osjećaš", ili sličan komentar koji pokazuje da ta osoba doista "shvaća" kako se osjećate. Naravno možete početi kao ja pisati o svakodnevnim fogodovštinama šlagiranosti, a imamo ih.
Što učiniti ako nemate takvu osobu u svom životu? Onda ti budi ta osoba. Zašto? Jer sigurno "shvaćate" kako se osjećate! Ozbiljan sam. Budite suosjećajni svjedoci tog tužnog i bolnog osjećaja govoreći sami sebi nježnim glasom: "Znam da je teško i jako mi je žao što ti je muka od bolesti upravo sada.",Ako nemate s kim popričajte sami s sobom. Naravno, ako Vas smijeste u psihijatriju tek tamo možete pjevati sami sebi
Ništa ne ostaje dugo isto, osim kod šlagiraosti gdje je vrijeme relativno i sve ovisi od Vas i najmilijih, zato borite se do kraja. Podsjetite se da čak i ako vam bude gore prije nego što vam bude bolje, vaši će se simptomi u nekom trenutku malo poboljšati. Kad napravite prvi korak proslavite. Okrenite stado janjiča jer zagarantirano doći će i drugi korak. To je dio uspona i padova kroničnog stanja, za koje se pitate do kada.
Moram priznati ponestalo mi pameti, ipak sam šlagiran da još ne počnem i ja sam s sobom :)
Post je objavljen 09.07.2022. u 12:32 sati.