Još jedno ljetno jutro počinje; s ovim mjestom za izlazak sunca sam vas već upoznao:
Ovaj puta je bila metalik varijanta.
Društvo mi je (ili ja njemu) ovaj puta pravio jastreb:
Moja omiljena vrsta terena, vidi se da su mi preci bili pastiri, i zapravo ovo brdo je jedan od naših pašnjaka:
Nisu imali ovakve cipele:
U zimi su mi se nakon više od 10 godina raspale Salomonke, pa sam odlučio nakon tridesetak
godina kupiti ponovno Alpina gojzerice...drago mi je bilo vidjeti da su još slovenske, nije ih kupila
neka žbljuzmu zapadna ili istočna predatorska kompanija, koja bi po starom obrascu nakon 5 godina
polaganog gašenja proizvodnje prešla na proizvodnju, svojih... Kvaliteta? Djeluju solidno, preživjele
su uobičajeni test oštrih stijena mog otoka, dobre su. Trebat će im što prije dati šansu vratiti se u Deželu,
na stijene Kamniških i Savinjskih i Julijcev.
Za oko mi je zapeo ovaj oštri ljepotan:
Nedavno sam komentirao, kad sam biciklirao iz Češke u Poljsku presijecajući Šljonsk, kako su lijepo
uredili jednu od staza, sa alatom za popravak i pumpom...eto i kod nas takvog napretka, bravo!:
Prilikom vožnje na moju omiljenu jutarnju plažu sreo sam mnogo ljudi kako trče, bicikliraju, hode, pužu...
što god, ali gibaju se. To je jedna pozitivna posljedica pandemije, ljudi su obratili više pažnje svom gibanju.
Ako još niste, pridružite nam se!