Kad san prije dvi godine minjala instalacije i renovirala kužinu,
na sve san mislila;
Ja i Čovik, odnosno Čovik i ja, smo se sve dogovorili jer me je sluša, čuja i doživija;
ne triba nan klimatološki uređaj, rekla san.
ne triba nan i basta, složija se i on.
jerbo smo mladi i vrućina nan ne smeta,
ne tribaju nan ni šokovi dok stalno iđemo
van, unutra, van, unutra, van i opet nazad unutra po cili vas dan.
jer tako mi u kući s okuć.. vrtlon funkcioniramo.
Ako se prigrijemo, uvik ima načina za oladiti se.
unutarnji, vanjski tuš, PROMAJA, ventilator, more, a i bazen.
Bazen je od susidove vile ali nije daleko ni od moje,
bacila san geometrijsko oko na situaciju na terenu "u knap" kvadrata,
vizualizirala Pitagorine trokute i izračunala:
isto je ka da skačen s mula u more.
kad ja skočin sa svoje tarace u vilenjakov bazen
na "bombu", onih terorista ima da nema više.
I nastat će mir. I osvježenje.
Drugo, ventilator.
Kad san razgovarala s električaron u vezi glede toga, kako da rečen... lađenja,
rekla san mu da moj ventilator ima da se pali/gasi na tri mista:
kod ulaznih vrata, kod kušina na kauču s desne mi bande
i sam na sebi, naravno.
On me pogleda ka u čudo jer je znaja da će me instalacije za ventilator
doći više nego sami ventilator ali je reka da ga nije brige
jer da njemu ne iđe iz džepa nego u džep.
još mi je sugerira da bi mi on ipak meka instalacije i za klimu
a ja san ga pogledala drito u oči, i bez konzultacija sa svojin Čovikon rekla: "More!".
moran računati i na starost, slabiju pokretljivost, i ko zna što sve još,
pa san mu pokazala misto di će biti klima ,
a on je rastega po koluta (možda i koji metar više) kabela za budućnost.
I tako...
Iđen vidit di mi je pas, da se zeru odmorin od tipkanja.
Post je objavljen 07.07.2022. u 09:13 sati.