Cesta je ona stara , između zelenila , podsjeća na djetinjstvo I na neke sretnije dane uzbuđenja od putovanja. Listopad je , magle se vuku Gorskim Kotarom I Likom, spremaju se drva , uređuju vrtovi, auti prolaze , ljudi žive spremajući se za zimu, onu pravu jaku , snježnu I hladnu zimu koja je blizu. Ni zime u ovom kraju više nisu iste, klima se svakako mijenja, ali ipak taj miris dima , te kućice drvene koje se pojavljuju između novih daju još uvijek onaj romantični duh starih vremena.
Tik iznad ceste ograđeno dvorište ,u njemu građevina, dvor I crkva. Skromno dvorište, trava rosna I mokra, pokoja ruža I čovjek koji nešto pljevi, obučen u plavi kombinezon. Čuvar manastira I crkve, pop.
Par riječi uz obavezno dobro jutro, I pušta nas unutra. Bogatstvo gradnje. Bio je manastir kao I crkva poslije Domovinskog rata I obnavljan I sada stoji tu za sve nas , bez obzira na vjeru ili naciju, svakako Bogu drag, ja vjerujem kao I svi oni koji bi voljeli ili željeli razgledati ovu ljepotu. Ja građevine gledam bez utjecaja na vjeru ili pripadnost.
Godine 1600 naseli ovdje general Lenković pravoslavno življe iz KOrenice,ali već 1596 godine ovdje zatičemo tri pravoslavna kaluđera – Brankovića, Vučkovića I Orlovića I upravo oni 1601 godine osnuju ovaj manastir. 1657 godine 13.07 ugovorom dobi 420 rali zemlje od Jurja Frankapana. Gomirje je spadalo u modrušku županiju još od godine 1193 za vrijeme vladavine kralja Bele III.
Manastir je nastao na posjedu kneževa Frankopana I najzapadniji je takav obnovljene pećske patrijaršije posvećen sv. Jovanu Krstitelju.Zgrada prema dvorištu u više je navrata od 18 stoljeća pregrađivana (1842-1846,1889). Crkva se odlikuje ukrajinskim slikarstvom tradicionalnog stila I smjera od 1762-1764 godine Simeona Baltića.Povijesni muzej u Zagrebu čuva neke predmete iz ove crkve kao srebrnu trbušastu posudu ukrašenu lisnatim ornametnom ima izduljen poklopac s lišćem na proboj I mrežastim motivom. To je kadionica, koja je nastala u Genovi 1741 godine I spade prema tome među rjeđe primjerke zlatarstva na području kopnene Hrvatske.
U vrijeme obrane Hrvatske od turske sile naselio je ovdje ban Drašković uz pravoslavne I senjske uskoke, poradi čuvanja ovog dijela zemlje. No, vojsku je teško uzdržavati, a poznato je da se Draškovići nikad nisu bili predali grabežu, pa je morao ban prodavati svoja dobra kako bi izdržao vojsku. 1602 godine je Ivanu Jantoloviću prodao njekoliko kmetova u Hrašćini, Boltižaru Vlahoviću proda svoje dobro Košnica dolnja, Vinku Bekoviću založi godine 1609. njekoliko kmetova u pristojanju grada Grebena za 1.000 for., a Ivanu Petevu Belskomu dvadeset kmetova u Klenovniku za 2.000 for.
1713 godine osniva se gornjo-karlovačka episkopija a sjedište joj prvo bude u Gomirju,a potom u Plaškom. Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium vol. XVI) gdje se u ispravi od 30. IX 1632. spominje Gomirje, Moravice, Mrkopalj i Vrbovsko.
Duga je povijest ovog mjesta ili sela I ne mogu se samo tako sabrati svi podaci vezani za područje.
Ostaje na Vama otići, pogledati I doživjeti I taj dio Hrvatske ,ali I sam manastir I da sami donesete svoju sliku, a možda je jednom uz ovu kratku priču prenesete I na one koji će ostati iza nas I ponositi se svime što Hrvatska ima ili je imala od bogatstva. Sve je to naše, bez obzira na sve drugo.