Marketing
Sofija Jelačić
Toliko je toga napisano o Banu Jelačiću pobjedniku nad Madzarima, junaku, heroju ,sinu naroda, omiljen svakako među Hrvatima. Malo se zna da je Ban bio izuzetno omiljen među Hrvaticama I ne samo njima, žene carstva padale su mu pod noge. Tako je recimo za boravka u Križevcima Josipa Jelačića čuvala ženska garda ,križevačka djevojačka straža, i ne samo čuvala ,nego isto tako kažu I dvorila. Intimno. Koliko toga ćemo ustvari prikriti da se ne umanji slika jednog ovakvog heroja, ali moramo kako god ipak gledati I kao muškarca I kao muža I naposljetku kao osobu. Volio je Josip od rana vojnički život, žene I balove , karte ,udvarajući svakoj zgodnijoj curi ili ženi. Tako se desio slučaj I sa njegovom ženom, koju se malo spominje ili skoro pa nikako. Rečeno je uvijek nekoliko slova , možda zato jer se preudala I ostavila Hrvatsku, pobjegla iz nametnutog zločestog zatočeništva.
Car Franjo Josip nikome nije želio biti dužan niti obvezatan, pa je za zasluge u obrani carstva bogato nagradio one koji su čuvali tron, a s time I tako I našeg Jelačića. Isplaćeno mu je 40.000 forinti što je smirio Madzare. Za taj novac on kupuje Nove Dvore. Bečki dvor uvijek je imao svoju računicu I dobro je zbrajao tako da je 1856 godine naloženo Jelačiću da određenu svotu , prekobrojnu , naprosto vrati carskoj blagajni.
Na svečanom primanju u bečkom Hofburgu Car I njegov generalni ađutant grof Gruenne naprosto šikaniraju Jelačića, gurajući ga u stranu I rugajući mu se. Na svakom koraku Ban osjeća prezir ,te sitnim spletkama vrijeđaju banovu samosvijest I taštinu. Prije toga prigodom boravka u Olomucu ruskog cara Nikolaja I ,velikog poštivatelja Josipa Jelačića, grof Gruenne namjerno ga potiskuje ,ali Nikolaj traži Jelačića I u nazočnosti Franje Josipa , naprosto ga ljubi u čelo I uzvikuje “ Brate , naprosto ti zavidim na ovom čovjeku, ja ga jako volim “ I još se na ruskom jeziku obraća Jelačiću “ mi se razumijemo, zar ne?” I namigne mu. Tako je isto splet okolnosti ruganja doveo Josipu u naručje I ženu. Ban je zaista udvarao mladoj kontesi ,ali zbog razlike u godinama nije se usudio ništa započeti, odnosno zaprositi njezinu ruku. Razlika je bila zaista stvarno velika. Josipu je bilo 50, a mladoj kontesi Sofiji Stockau tek 16. Na ,dakle ,velikom primanju Car Franjo Josip uz porug glasno tako da su svi mogli čuti čestita Jelačiću na zarukama s kontesom. Josipu nije preostalo ništa drugo nego da ide u prosce . 1854 godine prigodom carevog imendana Josip Jelačić dobiva I grofovsku titulu I premda već slabog zdravlja. Sa groficom Stockau, dobiva I kćer Anu, koja umire od sušice s nepunih godinu dana, I to u grofičinom rodnom gradu, dvorcu Napajdli, a za vrijeme dok je Jelačić sa Sofijom bio na lječenju. To ga je shrvalo do kraja. Obitelj Stockau bila je bogata, u Napajedli je organizirala industrijsku preradu šećera i osnovala vrlo respektabilnu pivovaru. Malo je poznato da je Sofija rodbinskim vezama vezana I za Opatiju, a njen stric Georg von Stockau zajedno sa Balltazijem , rođakom banice pokopao je u tajnosti na mjesnom groblju u noći onu nesretnu Mariju Večeru iz afere Mayerling.
PO nekim podacima Ban je bolovao od sifilisa raširenog u to doba vojničkog života. I ne samo vojničkog. Sifilis je naprosto bio bolest toga doba. Kada bi ovako gledali, ništa se nije od tog vremena promijenilo, samo su današanje bolesti od raskalašenog ponašanja puno jače. Isto tako preko njega I Sofija je dobila tu bolest. Ako se vratimo I malo unazad, kažu da je sifilis kod Bana bio izmišljen, trač naprosto, I da je bolovao od drugih bolesti, zbog kojih je rano oćelavio.
Vjenčanje Josipa Jelačića I Sofije Stockau u OLomucu obavio je nadbiskup kardinal Maximillian Josef Sommerau – Beckh . U hrvatskom izaslanstvu kao Jelačićeva pratnja bili su grof KUlmer , barun Metel Ožegović , Herman Bužan I Josip Juraj Strosmajer koji je uputio I pozdravne riječi I čestitke te održao govor na hrvatskom, a potom I na njemačkom jeziku, obraćajući se upravo posebno Sofiji sa riječima da je postala miljenica južnih Slavena udajući se za Jelačića ,bana, te da je već postala miljenicom hrvatskog naroda.
1855 godine biskup osniva pjestovalište ( dječji vrtić bi to danas nazvali) I čuvalište za pomoć roditeljima sa malom djecom koja nisu imala gdje biti dok su se roditelji borili za koricu kruha, odnosno radili. Tom prilikom biskup udara temelje zavodu/ima sa 6000 forinti. Prva predsjednica društva bila je upravo Sofija Jelačić, a prva predstojnica grofica Sidonija Rubido –Erdoedy. Mnogo je dama dalo svoj prilog te su se uključile u rad. Društvo se zvalo Gospojinsko društvo za izdržavanje pjestovališta u Zagrebu.
U Topuskom na Kordunu čuvaju uspomenu na banicu groficu Jelačić. Naime se tamo banica lječila od kostobolje, navodi se I sifilis. Isto tako kažu podaci da je iz kočije izašla na nosilima, a već za 40 dana otvarala časnički bal. Grofica je često boravila tamo kupajući se u blatnim kupkama. Nekoliko godina zaredom oko 2000 godine održavali su se balovi njoj u čast. Propalo je sve skupa. Ostaci kade vidljivi su I danas, mada zaboravljeni I jako uništeni. Bila je I banska palača, sagrađena na temeljima neke drvene zgrade I to sve do 1943 godine. Toliko je njena pojava pridonijela ,danas ćemo reći turizmu I popularnosti tog mjesta, da se otvaraju kavane i to 1818 godine Zdravljak sa plesnom dvoranom I to sve za doček Cara Franje I njegove žene Karoline. Sofijinu kadu izgradio je slavni Felbinger.
Ban Jelačić umire usamljen, pun razočaranja jadajući se jedinom prijatelju Neustaedteru, koji ga je redovno obilazio. Njih dvojica sjećajući se davnih dana, polako blijede na povijesnoj sceni. U ponoć I 15 minuta sa 19 na 20 5. 1859 godine umire Josip grof Jelačić od Bužima u Zagrebu. POkopao je dijete davno, pokopao je svoje snove I nade u boljitak hrvatske. Tek mjesec dana nakon toga, kao po božjem ravnanju austrijska vojska biva poražena kod Solferina. Banica Sofija grofica Jelačić napušta Hrvatsku, preudaje se, dobiva dvoje djece. POslije napuštanja Novih Dvora I Hrvatske banova braća isplaćuju je ,kako bi dobro I imanje ostalo u obitelji. Sofija je rođena 31.siječnja 1834 godine u Napajedli-Češka, a umire u Beču 17 siječnja 1877 godine.
KOliko god je možda mi osuđivali što je tako brzo “zaboravila “ svog muža I zemlju koja ju je dočekala raširenih ruku, toliko moramo shvatiti da je I njoj taj brak bio nametnut sa bolesnim ratnikom. Izgubila je I dijete I što očekivati nego pobjeći od svega od ružnih uspomena. MOžda je nebitno reći I to da je banica imala I prvog crnog slugu.
Post je objavljen 04.07.2022. u 19:25 sati.