Na cesti D75 (Pula-Plovanija), nekoliko stotina metara istočno od naselja Vrsar, nalazi se raskršće na kojem je putokaz za Stanciju Veliku (Stanzia Grande).
S raskršća smo krenuli makadamskom cestom, uzbrdo, prema Stanciji Velikoj.
Cesta prolazi kroz šumu i nakon tristotinjak metara stiže do zapuštenog gospodarskog kompleksa.
Vidljivi su i ostaci nekadašnje benzinske postaje s jednom pumpom.
Od gospodarskog kompleksa smo nastavili ravno i…
…ubrzo stigli do Stancije Velike, kompleksa od nekoliko zgrada iz 18. stoljeća.
Dalje smo nastavili prema istoku i ubrzo stigli do spuštene rampe.
Prošli smo rampu te skrenuli desno u kamenolom.
Kamenolom na Monte Riccu eksploatirao se do sredine 20. stoljeća. Smatra se da je eksploatacija započela u rimsko doba i da se koristio u srednjem vijeku. Suvremena eksploatacija zatrla je tragove ranijeg korištenja. Opsegom je, uz Montraker, jedan od najvećih vrsarskih kamenoloma.
Vratili smo se nazad na cestu te nastavili dalje i ubrzo došli do Gavanovog vrha ili Monte Ricca (bogato brdo) na 80 metara nadmorske visine. Tu se nalazi vodosprema koja je, prilikom njene izgradnje 1963. godine, devastirala dio prapovijesnih i antičkih struktura zbog koji smo došli na bogatom brdu.
Na području Monte Ricca je postojala ilirska gradina s nekropolom koja je bila nastanjena u brončanom i željeznom dobu. Gradina, od koje se naziru obrisi suhozidnih bedema kružnog oblika, velikim je dijelom uništio ili oštetio prije spomenuti kamenolom.
Na mjestu gradine Rimljani su podigli veliku stambeno-gospodarsku zgradu (villa rustica) u 1. stoljeću prije Krista. Najbolje je sačuvana cisterna veličine 11x7 m, dijelom ukopana u stijenu, koja je izvorno bila prekrivena s tri bačvasta svoda koji su počivali na dva reda pilastara. Detalji načina gradnje otkrivaju vještinu rimskih arhitekata za oblikovanje cisterne na način da se voda održi na dovoljno niskoj temperaturi da se ne pokvari. Oko središnjeg dvorišta s cisternom postojala je građevina 50x60 m s čijeg se krova kišnica slijevala u cisternu. Zgrada se sastojala od više prostorija od kojih su možda neke bile i na katu. U sjevernom su dijelu bili stambeni i kupališni prostori o čemu svjedoče ostaci zidnih oslika (fresaka) i mozaičkih podova, što govori o visokom standardu vlasnika. Građevina je imala i gospodarski dio kao što su štale, spremišta i radionice. Napuštena je krajem 1. stoljeća, ali se cisterna još neko vrijeme koristila kao sklonište pastira.