Marketing
Njihov prozor
Ova kuća stoji na samom ulazu u Brezje, u najljepšu ulicu na svijetu; u njoj sam odrasla i proživjela najljepše, ali i najteže trenutke života. Brezje je moje utočište; ja bez njega naprosto ne znam funkcionirati.
Moja je mama, pohađajući učiteljsku školu, stanovala u ovoj kući, u sobi na lijevoj strani fotke, zajedno sa još dvije kolegice. Došavši u Brezje, nije mogla ni naslutiti da će sav njezin daljnji život biti neraskidivo vezan za tu vijugavu petrinjsku ulicu. Moj je otac u Brezju rođen i odrastao, i prolazio je pored ove kuće svakodnevno. Tako je, htio - ne htio - morao zamijetiti tu zelenooku curu prekrasnog osmijeha. ( Bila su neka druga vremena, kada se pogledima i osmjesima govorilo više nego danas, vrijeme kada si morao prići nekom da ga upoznaš, nije bilo opcije kao danas - ima fejsbuk pa pošalji zahtjev za prijateljstvo. )
Često je stajao pod ovim lijevim prozorom i razgovarao s njom. Kasnije su došle šetnje uz Petrinjčicu, poneki izlazak na ples. Dogodila se ljubav; prema iskazima njenih sustanarki ( a i nekih njenih kolega iz muškog razreda koji su je htjeli odvesti bilo na ples bilo na sladoled jer im se sviđala ), nije vidjela dalje od nosa. Dovoljno da vidi samo njega, i da se za njega uda sa devetnaest godina, i preseli u isto to Brezje, samo parsto metara dalje.
Vjerujem da postoje stvari na koje naprosto ne možemo utjecati; jedna od njih je i odabir srca. Uzalud razum govori nešto; srce uglavnom sve prezirno odbacuje, i kada ono odabere onda tu nema pomoći. Tako je bilo i u njihovom slučaju. Nisu se pretjerano, zapravo nisu se uopće obazirali na ostatak svijeta. Zavoljeli su se i krenuli od ničega, vođeni ljubavlju.
Život im je nažalost oboma donio tešku bolest. Sudbina im je odredila i ljubav, i patnju. Ni na to se ne može utjecati. Ali kad god ulazim u Brezje i vidim ovu kuću, onda pod lijevim prozorom vidim njega kako stoji, visok i zgodan, i nju naslonjenu na prozorsku dasku, nasmijanu i lijepu; razgovaraju i gledaju se onako kako su se gledali prije pedeset i nešto godina, puni ljubavi i želje za ljepotom života koji ih je čekao.
4. srpnja proslavili bi 55. godišnjicu braka. Mogu ih zagrliti tek u mislima i dozvati u sjećanje, kao svaki put kad prođem ovuda i ugledam mjesto koje je njima označilo početak ljubavi.
( napisano 2018., mojoj Ljubici i Josipu, s ljubavlju )
Post je objavljen 03.07.2022. u 18:25 sati.