"Da sam plugom orao polja, stado vodio na pašu, njegovao voćnjak ili krojio halje, danas nitko ne bi znao da sam postojao. No ja sam prirodi razotkrivoa tajne da bih hranio ljudsku dušu, da bi je uzdigao na pijedestal vječnosti, ja sam njegovao svoju i tuđe svijesti, podržavao umjetnike u talentu, filozofe u razmišljanju, ja sam mislio i vjerovao u snagu ljudskog uma, ja sam otvorio vrata znanosti koju su neki poslije mene odbacili, zanemarili, potčinili."
Giordano Bruno
Nemir izronjen sa dna,
iz privida mirnoće, početka beskraja.
Obavija nas svjetlost, utjelovljenje čežnji,
na obodu plave ljepotice
rađanje ljubavi.
Tek naćeto stoljeće, plam brezovine, smrt heretika,
umorstvo sna. Diana je bila njegov san...
proglašena vješticom... spaljena je s njim...
Sa one strane duge nestaje neznanje,
uzaludne ljutnje, rasplinjuju bjesovi,
utiha nesklada i surovosti vremena.
Elegija suza, Lotovo more,
spas od potonuća u strahovima.
Besmrtnost, bezgraničje, bezuvjetnost,
sol na usnama, u srcu dašak sna
i poezija zbilje.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 30.06.2022. u 11:11 sati.