I na otvorenom je skoro sve zasađeno. Pogled na ružu penjačicu izmami osmijeh na lice...
Prkosi prelijepi...
Vani je skoro sve zasađeno, postavljanje mreže je pri kraju, a za povezivanje ( šivanje ) mreža zadužena je Lucija...
Suprug, na sreću, dođe rijetko. Prilikom svakog dolaska nešto od alata strada. Motika nakon kopanja kamenih ploča za postavljanje rezervara izgleda i ovako:
I vani svašta nešto cvjeta...
Ribiz prepun slasnih bobica...
Prvih stotinjak najhitnijih pomidora u plasteniku je povezano, problem je mali da još sedamsto njih postaje hitno za vezivanje...sva sreća da sam čudo ( vište ) :)))
Mala lubenica na mom dlanu, ali narasti će ona i velika...doći u ranu zoru, ubrati svoju lubenicu i osvježiti se... neprocjenjivo...