Marketing
SLUČAJan odabir
Pošao sam u knjižnicu vratiti knjige.
I uzet nove.
Ali ovog puta nisam namjeravao uzeti knjige s popisa, knjige koje vrijede i koje želim pročitati. Ovog puta, odlučio sam, uzet ću knjige nasumično, onako kako sam ih birao u jednom periodu mladosti.
Doista, čovjek mora povremeno u svoj kartezijanski život ubaciti slučaj da bi promijenio predvidljivu putanju gibanja, da bi mu se toj novoj stazi napokon zbilo nešto nedeterminirano, nešto svježe i novo. Pa makar to bila tek knjiga koju nije namjeravao čitati ovaj tjedan. Knjiga koju nije namjeravao čitati uopće. Knjigu, koja u konačnici – prema teoriji kaosa - može izazvati temeljnu promjenu njegove ličnosti i dakako, što bi rekle misice, donijeti mir u svijetu.
Koncept da se život bira isključivo voljom slučaja, tj. kocke tematizirao je Luke Rhinehart (George Powers Cockcroft ) u svojem romanu Čovjek kocke (The Dice Man). U literarnom smislu knjiga je napisana korektno, no njena vrijednost nije u stilu već u sadržaju. Reklamirana je pod prilično drskim sloganom: "Knjiga koja će vam promijeniti život".
Tako je neki tip na Jubitou birao kamo će ga kocka voditi kroz dan.
Jedna je grupica mladića odbrala kamo će ih kocka voditi kroz noć.
Kontroverzni novinar Ben Marshall proveo je dvije godine eksperimentirajući s kockanjem, a o svojim doživljajima pisao je u magazinu Loaded.
Likovi pisca krimića Terry Michella često svoje odluke donose kockom, a i sam se autor kocka sa životom. Do sada je napisao "Put odabran kockom", "Zalogaj odabran kockom i " Tajno putovanje" o životnim odlukama donesenim kockom.
Koliko je nepoznatih na taj način odabralo smjer na bitnim raskrižjima svog života ne zna se, ali izvjesno je da ih je nemali broj.
Ja sam se pri donošenju važnih životnih odluka ipak više držao intuicije nego li kocke ili racionalne odluke.
Ali da ne duljim…
dakle, te subote, u omanjoj kvartovskoj knjižnici, nešto prije no što je crkveno zvono označilo polovicu dana, birao sam knjige slučajnim odabirom. Prelistao bi ih i nezainteresirano vratio na policu.
U sredini jedne od njih našao sam poruku. Bila je ispisana urednim okruglastim slovima na posted papirću ciklama boje.
"SVI VOLIMO PRONAĆI KOJU KUNU B
UŽIVAJ U DANAŠNJEM DANU !!
09-2021."
Uz poruku nalazilo se deset kuna.
Rukopis je bio ženski, ustanovio sam brzom grafološkom analizom.
Pogledao sam naslovnicu: Papuanski dnevnik Tibora Sekelja. Poznavao sam to ime još iz Jugoslavije. Tada su seTiborove knjige nudile đacima u školama i oni su ih željni pustolovine rado kupovali.
Papuanski dnevnik govorio je o istraživačevom posljednjem putovanju; Tibor se, naime, pred kraj svog šestog desetljeća, što će reći negdje početkom 1970-tih, hrabro zaputio u Novu Gvineju da istraži slabo znane predjele i prijateljuje s urođenicima što su u doba avijacije, računala, političke neovisnosti tek izišli iz kamenog doba.
Spremio sam umetnutih 10 kn u novčanik i posudio knjigu. Zatim sam se prošetao do Žednog krmka. Tu se točeni Staropramen (Stari izvor) nudio za nevjerojatnih 9 kn.
Naručio sam piće i nazdravio Tiboru i nepoznatoj dobročiniteljici.
Staropramen je bio grozan. Tanušna detrdžentska pjena splasnula je u sekundi. Mjehurići iščezli u dvije.
Opsovao sam, al' poklonjenom konju ne gleda se u zube.
Uzeo sam novine sa šanka i prelistao naslove.
---
Post je objavljen 20.06.2022. u 13:09 sati.