zaborav je jedna od karakteristika sretnih ljudi, a sreća je, kako to neki vole i isticati, popračena sa ljubavlju.
e sad. pustimo ljubav nastranu o njoj će pisnci pisat tugaljive pjesmuljke i stalno se zaklinjat u ljubav a da sreće nikad nisu ni okusili.
kad je u pitanju zaborav onda je tu priča malo drugačija. pa npr. sve nesritne ljubavi popračene su emocinalnim krahom. kakve rarmjere će poprimit ovisi od osobe do osobe, njene emotivne i psihičke stabilnosti. ne malo puta se pokazalo da psihički nestabilne osobe teško proživljavaju rastanke tj. napuštanje odnosno odbacivanje. no, to je tema kojom setrebaju bavit psihoterapeuti ali, šta običnom čovjeku, koji nije smanjene inzeligencije, preostaje kako bi pevladao emocionalne krahove? zaborav! jedino prihvaćanje onoga što se promijeniti ne može sa sobom nosi mir u duši sve ostalo vodi u još dublju mrčinu uma, a jedno od najgorih obilježja pomračenog uma je mržnja.
mržnja kao takva iz čovjeka izvlači sve ono najgore, za razliku od ljubavi koja izvlači sve ono najbolje. ali gle čuda, izostankom ljubavi osjećaji se pretvaraju u mržnju, konktno prema jednoj osobi, a ne tako rijetko i prema skupinama ljudi koji su sa tom osobom pobezani, pa čak ta mržnja ide toliko daleko da se mrze i cijeli narodi, bez obzira na boju kože i vjerska opredjeljenja. prihvačanjem nečega što je nepromjenjivo, pa makar bilo i nepošteno prema nama samima otvara nam mogućnost zaborava a time i izostanak mržnje.
prateči ljude oko sebe, u bližem i širem okruženju, primječujem dvije suprotnosti. oni koji su prihvatili nepromjenjivo više su pozitivni i kao posljedica toga javlja se lijep izgled. s druge pak strane oni koji to nisu, i zadojeni su mržnjom, imaju negativan stav prema svemu, bez obzira što na to ne mogu utjecati, i sa godinama su se poružnili.
ajmo napravit jednu malu provjeru ove teorije. obratite pažnju na ljude iste dobne skupine, al neka to pretežno budu stariji od pedesetpet godina, jer tada se počinju javljati znakovi ovoga o čemu pričam, i usporedite retultate sa doživljajem pozitivnih u odnosu na negativne osobnosti promatranih kandidata, ili se čak možete i prisjetiti takvih, pa bi bilo inzeresantno za čut koliko ova moja teorija drži vodu. ako su otvoreniji možete zači i u privatnost, ako vam već do tada nije poznata, ali znam jedno, pozitivni će vam se otvoriti sami, a negativni ni pod razno, osim u slučaju kad od vas očekju ili traže potvrdu.
aj, pa da vidimo kakvo nam je stanje nacije
Post je objavljen 16.06.2022. u 09:22 sati.