Marketing
Premorena i nedostupna, krenula sam na godisnji; put Balkana, s dragim. Zaustavili smo se u Istri par dana, odmorili se, na trenutak sam pronasla male iskre srece u sebi, nadajuci se da ce depresija da iscezne zbog njih.
Medjutim, Sarajevo zove. A sa Sarajevom i usamljena majka, prijatelji, neki sretni, neki bas i ne, i ljudi koje ne poznajem, na ulici, u prodavnicama, u kaficima.
Sarajevo te zgrabi, prozvace i ispljune, tako se nekako osjecam poslije tih posjeta. Cojek mi potvrdi to, iako on nije ''nas'', slabo prica jezik, a kulturu i dalje uci. Sarajevo te ucini emotivnim, nostalgicnim, osjecas se kuci, a opet ti neki pojedinci jasno stave do znanja da to nije vise tvoja kuca. Otisla si, trpi sada posljedice jer nisi vise ''nasa''.
U povratku citam Lanu Bastasic, slusam ''nase'' pjesme i slusam neki podkast na koji sam slucajno naletjela trazeci neku pjesmu pod nazivom Sarajevo. Podkast je ''nas'', a na engleskom, pa ga i dragi moze slusati. Sarajevo calling. Epizoda o Sarajevu, sve su potvrdili sto osjetim svaki put kad se vratim tamo, i svu tu nostalgiju, emotivnost... Nisam izuzetak, Sarajevo stvarno tako djeluje na covjeka...
A sad, povratak u realnost, racun u minusu, depresija, recesija dolazi, povratak na posao na kojem ne zelim gledati kolege, i prljavi podovi u stanu. Odoh bar podove ocistiti, nad time jos imam kontrolu...
Post je objavljen 13.06.2022. u 16:33 sati.