Dragi Bože,
neizmjerno sam Ti zahvalna na svim milostima koje si mi dao i što si mi na put poslao drage ljude koji su obogatili moj život i beskompromisno mi pomažu u svakom segmentu mog života.
Pomoć mi je nužna i nije me sram ju prihvatiti. Ali isto tako želim da znaš i ovo.:
Umorna sam.
Umorna sam od ljudske bezobzirnosti, bešćutnosti i bezobrazluka.
Umorna sam od ljudi koji glume dobrotu, a samo gledaju kako će te iskoristiti.
Da, i takve si mi stavio na put.
I ako me već ne želiš maknuti od njih (iz samo Tebi znanih razloga),
molim Te za dar govora i da na fini način izgovorim to NE!!!!
Jer ako pustiš meni na volju, znaš da ću ih, nakon dugo trpljenja i uvažavanja, poslati u tri zvizde materine.
A znaš me! Ti si me stvorio!
Savršeno nesavršenu ili nesavršeno savršenu.
Tvoja sam, kako god okreneš!
Ali čiji li su oni?!
Humanitarne udruge koje to nisu?!
Vjerske zajednice koje ne poznaju Boga?
Ljudi koji su plaćeni da bi pomagali, a ne žele pomoći?
Sve to sam vidjela i osjetila.
I ne pitam Te zašto baš sve to se događa preko mojih ramena, ali Te molim za snagu i razum.
A posebno Te molim za ljubav prema bližnjem koje imam sve manje i manje.
Jesam li Ti rekla da sam umorna?!
Umorna sam.
Jesi me čuo?
Umorna sam.
Svašta bi Ti još rekla,ali..
Umorna sam.
I sve dok je tako , molim Te...
Ma umorna sam.