Jedan od postulata komunizma je - svakome prema potrebama. To je zajednica/društvo u kojem svatko ima po potrebi. Svi imaju, Nitko nema. Najvažniji preduvjet ostvarenja takvog društva je da ljudi dijele među sobom. Što je moje, to je i tvoje. Sve što imamo na ovom svijetu, ionako je posuđeno. Kad takvo nešto shvatimo, onda vlasništvo kao pojam gubi svaki smisao. Ako jedan čovjek ima sendvič i vidi drugog čovjeka da sjedi, tupa pogleda, gladan, zar mu neće dati pola sendviča. Idealisti bi rekli, dat će mu. No, ovaj svijet ne daje takav odgovor. U ovom svijetu, u velikoj većini slučajeva, takvi gladni ljudi, i dalje će biti gladni. A to možemo dići na višu razinu, razinu država. Takav je ovaj svijet.
"U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao." Djela Apostolska, 4, 32-35
Post je objavljen 10.06.2022. u 00:19 sati.