Marketing
Posebne potrebe
Mario: Jel' ti imaš posebne potrebe?
Goga: Kakve posebne potrebe, kaj ti je to? Misliš na moju potrebu da osvojim eurojackpot i da se onda pravim da ne poznam rodbinu i prijatelje? Ni'ko nebu ni jedne lipe ni centa dobio od mene.
Mario: Ne, mislim na to kak' imaš vel'ke cice pa imaš posebnu potrebu za posebnim grudnjacima
. Šalu na stranu, pa znaš da ponekad čujemo ili pročitamo kako neki ljudi imaju posebne potrebe, odnosno da ih se naziva osobama ili djecom s posebnim potrebama, pa te zato pitam jel' i ti imaš posebne potrebe? 
Goga: Zakaj baš ja? Jer sam u kolicima cijeli život? Jel' onaj 'ko cijeli život nosi dioptrijske naočale isto ima posebne potrebe? Ili se to odnosi samo na one „posebne“ u invalidskim kolicima, tetraplegičare, paraplegičare, distrofičare, slijepe, gluhe, osobe s intelektualnim teškoćama? Zašto bi samo njihove potrebe bile „posebne“? I čemu sad ta pitanja, ti znaš jako dobro da nema nikakvih posebnih potreba, niti ljudi s nikakvim posebnim potrebama.
Mario: Ja znam, ali sad educiramo blogoopćinstvo.
Goga: Aha, pa kaj ne veliš
. Ako je u pitanju edukacija vrlo rado ću objasnit' zakaj nema osoba s posebnim potrebama, odnosno ako inzistiramo na tom terminu onda smo svi osobe s posebnim potrebama. Svi imamo iste osnovne životne potrebe, a način na koji ćemo ih zadovoljiti ne ulazi u kategoriju tih potreba. Svi imamo potrebu kakati i piškiti, a možda se i povremeno otuširati 
. Netko može sam sjesti na školjku, ili se sam otuširati, a nekome za to treba pomoć, zašto bi oni kojima je za to potrebna pomoć bili etiketirani kao ljudi s posebnim potrebama, otkad je takva pomoć toliko posebna da se ljude dijeli i na temelju toga? Svi imamo neke svoje potrebe koje možda netko drugi nema, pa bi po toj logici svi mogli biti osobe s posebnim potrebama u odnosu na te druge. Jesu li ljudi koji imaju potrebu za konzumacijom nikotina, alkohola ili narkotika, osobe s posebnim potrebama? Ili žene koje imaju potrebu kupovati nove cipele svaki dan? 
Mario: Da, zato je termin „posebne potrebe“, koji se nekada koristio za oslovljavanje osoba s invaliditetom, Sheratonskom deklaracijom iz 2003. godine proglašen neprikladnim jer ima negativnu, diskriminatornu konotaciju (poput izraza „retardirani“, „hendikepirani“, „invalidi“ i sl.), a vlast je te zaključke zajednice osoba s invaliditetom prihvatila pa su u Ustav i Zakon unijete izmjene, odnosno termin „posebne potrebe“ je službeno ukinut, a uvedeni su termini osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju. Naravno, u javnosti, odnosno u razgovornom jeziku termin „posebne potrebe“ ne može biti ukinut pa to ostaje na molbi i apelu zajednice osoba s invaliditetom da se taj termin ne koristi, a kako će tko postupiti u vezi te molbe je na njemu.
Goga: Koliko toliko mi je jasno da po tom pitanju država ne provodi edukacije „običnih“ ljudi, ali mi je manje jasno da ne provodi edukacije zaposlenika u državnim službama, naročito u zdravstvu i socijali, pa tako i od zaposlenika tih službi možemo čuti da ljudi s „posebnim potrebama“ ipak još uvijek postoje. Ali, s obzirom da znam u kojoj zemlji živim, onda mi je itekako jasno.
Mario: Znači zaključak je da svi imamo iste ili zajedničke, te specifične ili posebne potrebe, i da nema potrebe na osnovi potreba ljude dijelit' i diskriminirat
. Naravno, ljude ne treba dijelit' i diskriminirat' ni na osnovi postojanja ili nepostojanja invaliditeta, al' još smo tu gdje jesmo, puno je još posla pred nama u pogledu inkluzije, izjednačavanja mogućnosti i promjene svijesti o invaliditetu. Goga: Tako je.
Mario: Za kraj imam i ja jednu molbu, molim štovano blogoopćinstvo da ovaj post ne doživljava kao prodiku ili cjepidlačenje u vezi terminologije, već isključivo kao edukaciju
. Hvala na pažnji! 
P.S.
Koje su vaše posebne potrebe?
Post je objavljen 09.06.2022. u 14:04 sati.