... sudeći po mojim nekim pridošlim susjedima!
Naime, susjed (razveden sa dvoje odrasle djece) doveo je jednu ženu sa njenom djecom, ta djeca su školske dobi mislim 5-6 razred osnovne..
No, sve ok što se toga tiče, nek živi tko s kim i kako hoće, ne pačam se...
Nego htjedoh reć, da ta djeca nikad, ama baš nikad nebi pozdravila a mimoiđemo se bar jednom dnevno... Dakle nekakav uzus, bar u moje vrijeme bio je da mlađi prvo pozdrave starije.. No kako vidim to ne ide, pa odlučih da ih ja lijepo prvo pozdravim kad se mimoilazimo...
Pa kažem.. Doobroo juuutro..!
-kad polaze u školu,
no od njih ni glasa samo blagi pogled u pod pred noge i nastave bez riječi...
Ne znam, ja to ne razumijem...
Možda sam star, možda glup...možda nisam u skladu s vremenom!?
U selu se svi znamo od rođenja, a ima nas tridesetak cca...
Davno prije, dok ja bijah u godinama te djece, stariji bi se sastajali nasred sela pod krošnjom neke murve u hladovini i tu bi dolazilo do izmjene informacija, dogovora,razgovora, razmjene mišljenja, možda pokoje prepirke mada se toga ne sjećam...
A danas?
Svi u svom kućerku, žene se dopisuju fejsom, djeca (ovo malo što ih ima) rijetko se na polju igraju, tu i tamo prolete biciklom...
Nakon ove nesretne plandemije još se više otuđismo, biće da je to nečiji plan..
Dat će nam 5G mrežu i mi nikad sretniji...
Al kad se mimoiđemo, pozdrav slijedi
... Preko mobitela, naravno!
Post je objavljen 01.06.2022. u 07:13 sati.