20.11 sati A i večeras (ponedjeljak) sam olovkom u učinio zapis u blok (za spas rukopisa). Evo što sam napisao: ‘Oh veliča duša moja Gospodina što je dopustio da mu njegova ljubljena ovčica bude dugi niz godina raspeta u bolesničkom krevetu (tj. da bude u karijoli) Veličam Gospodina što sam spoznao da je raspetost nepodnošljiva dok se s njom ne pomiriš pa je prihvatiš o počneš posve normalno raditi i živjeti. Eh Gospodin ti naravno pomaže. Mene je uvjerio da ću profunkcionirati. A to mi jasno iz činjenica: sebi sam došao, među moje ljude me je stavio, ovi koji me urađuju samo mi potvrđuju ono što mi je Gospodin poručio da ću sigurno profunkcionirati. Kad? Ah ako su mi sad 63 zar išta trebam govoriti. Reci ću vam jer znam: meni je živjeti. Haj, zdravi i veseli bili!