staro drvo pored staze,
golemo, visoko, grubo,
u sebi čuva vatru sunca,
ušteđena bogatstva ljeta.
otvoreno zastrašuju sve više
sjekire, oluje, kukci, suše.
ožiljaka je oduvijek bilo,
sada rušenjem ubojice prijete.
staro drvo samo žali što više
nitko neće na njegovu koru
urezati svoje i njezino ime,
i željeti da vječno ljubav lista.
Post je objavljen 30.05.2022. u 18:36 sati.