Evo sjedim i znojim se. A pred mjesec dana sam ložila kamin jer je bilo hladno.
Jebeš ti klimu u kojoj iz zimskog kaputa skačeš u ljetnu haljinu. Proljeća i jeseni smo bez, nemojte ni stavljat fotke tih godišnjih doba u kalendare. Šta će mi fotka sunčanog travnja kad idem radit u pernatoj jakni, sa rukavicama na rukama?
Al nisam o tom htjela pisat. Dakle sjedim i znojim se, i slušam kako sa fihplaca kraj škole dopiru zvuci sisačkog benda koji me toliko puta raspleso šta u svatovima, šta na božićnim domjencima. Imaju koncert ba sto metara od mene. A ja prismrdit ne mogu jer bi me komarci pojeli. Otkud znam? Pa eto znam; krenula zalit moju paradajz terasu, kadli eto cijelog ešalona. Jedva dočekali da se pojavim pa da navale. Dok sam zalila paradajze ugrizlo me šest, sedam komada, od čega su tri smrtno stradala. I šta bi ja sad trebala, ić među ljude i mlatarat rukama ko vjetrenjača da se obranim od letećih krvopija? Izbit nekome oko u naletu češanja?
Pa sam sirota otvorila prozor, nebil ušlo barem malo noćnog zraka i slušam kako dečki sviraju. Usput se prisjećam i svih sjajnih koreografija koje sam stvorila na njihovim izvedbama. Najdraža mi je svakako Proud Mary u jednim svatovima, koju su otprašili meni za dušu u u pola četri ujutro, kad ostanu samo odabrani i na sreću nema više ni onih šta snimaju jer su mogli snimit šta nikada nigdje snimili nisu, i hvala nebesima da nisu.
A krvopije mene zapravo najviše vole zbog moje krvne grupe. Nula im je najdraži izotonični napitak, i gdje god dođem - eto za mnom roja komaraca. Druge ni ne gledaju, samo njurlaju za mnom i loču ko mahniti. Probala se par puta našpricat autanom; kad me nisu živu pojeli gadovi.
E sad ću leć i slušat dečke kako praše i zamišljat koliko ih ima tamo s krvnom grupom nula, da se i komarci okrijepe po ovoj sparevini.
Ja večeras neću bit hodajući kanister il jupol kanta za komarac parti.
Post je objavljen 27.05.2022. u 18:21 sati.