Film Top Gun izašao je 1986., ali u Jugi je prikazan punu godinu kasnije. Njegov nastavak "Maverick" smo vidili kad i svi na planeti, ali žali Bože. Neću u detalje da vam ne pokvarim doživljaj gledanja, ali napravili su miks filmova The Right Stuff, Star Wars, Behind Enemy Lines i Firefox. Potpuno je promašeno značenje naziva "Top Gun" kao naprednog tečaja za obuku pilota lovaca za blisku borbu (dog fight). Umjesto toga gledali smo bombardersku akciju uništavanja podzemnog nuklearnog kompleksa u neimenovanoj zemlji koja koristi F-14 (čitaj Iran). Dvojka je žrtva današnje površnosti obrade i prezentacije informacija pri čemu je spektakularnost prikaza važnija od kvalitete istih. Tako dok na avione lete radarski vođene rakete oni ispaljuju IC mamce. Zrna kalibra 12,7mm ne prolaze kroz trulo deblo iako su napravljena za uništavanje oklopnih transportera itd. Prikaz originala izazvao je masovne prijave u sustav školovanja vojnih pilota diljem svijeta, a posljedice ovog ćemo tek vidjeti.
Jedni od tih koje je taj film (dijelom) usmjerio bila je i moja generacija. Koja se u RH prva školovala za vojne pilote od 1992. do 1997. Ovogodišnju 25. obljetnicu promocije okupljamo se prvi put u Zadru. Jel to razlog slabijeg odaziva ili samo obveze klasića ostavit ćemo za naknadnu raščlambu? U svakom slučaju životi su nas rasuli posvuda od Tajvana preko Emirata do SAD-a. Leti se svašta od Airbusa 380 i Boeinga 747 preko HRZ-ptičica do generalne avijacije. Oni koji su ostali u sustavu obnašaju raspon dužnosti od pilota u eskadrili do zapovjednika vida OSRH. No kako je to prikazano i u filmu Top Gun Maverick, klasići su pojam koji nadilazi činove i dužnosti. Bilo je lijepo vidjeti ih opet. Već sljedeći dan sam opet na livadi na kojoj je 1990. započela moja letačka priča. Koja se nastavlja...
Post je objavljen 29.05.2022. u 12:00 sati.