Moj najdraži frajer danas je svirao na produkciji glazbene škole u Petrinji.
Obzirom da su popustile epidemiološke mjere, i ostatak obitelji mogao je doći i dati mu podršku; na polugodišnjoj produkciji bili su samo njegovi roditelji, a bake i tete i svi ostali morali su se zadovoljiti snimkom njegovog prvog nastupa.
Bilo je prekrasno. Na samom početku nekoliko skladbi odsvirao je puhački orkestar učenika petrinjske i sisačke glazbene škole. Bili su fenomenalni; nastup su započeli Williamsovom temom iz "Indiane Jonesa". Nakon njih svirali su naši mladi glazbenici na klaviru, rogu, klarinetu, saksofonu, trubi i gitari. Oduševila me malena djevojčica, prvi razred glazbene škole, koja je svirala rog. Nasmiješena, crvenokosa, sićušna poput Kosjenke, odsvirala je kratku skladbu uz pratnju korepetitorice. Za njom su slijedili ostali učenici petrinjske glazbene škole, i koliko sam mogla čuti biće tu sjajnih glazbenika kroz nekoliko godina.
Moj najdraži frajer nastupio je prvi od učenika koji sviraju gitaru. Popeo se na pozornicu, u bijeloj košulji i krasnim bermudama, i otprašio svoj valcer bez nota. Ja sam malo zaslijepila od suza i pucala od ponosa; u tih minutu i pol, koliko je trajala skladba, toliko je toga prošlo mojom glavom - moj brat koji je nekoć bio vrhunski gitarist i tamburaš, moja mama koja je tako krasno pjevala, djed po majci moga najdražeg frajera koji je bio jedan od najboljih bubnjara...Kako bi bili ponosni da su ga mogli čuti kako svira nakon samo deset mjeseci druženja sa glazbom i gitarom.
Nakon nastupa došao je gore k nama ( a bilo nas je samo osam obožavatelja ) sa prekrasnim osmijehom i svojim plavim pogledom u kojem se vidjelo pitanje tipa - jesam bio dobar, ljudi?
Nema veće radosti od spoznaje da dijete koje toliko voliš ide dobrim putem. Zasluga je to u prvom redu njegovih roditelja, koji sa obojicom sinova provode puno vremena i uče ih pravim vrijednostima.
Sebi ću ukrasti zaslugu što je sa šest godina u vrtić odnio CD Erica Claptona, jer su tete rekle da mogu donijeti i slušati glazbu koju vole. U Brezju smo naučili pjevati Laylu i Tears in heaven.
Mom najdražem frajeru ću poželjeti da mu samo nebo bude granica u ostvarenju snova, kao i svoj ostaloj prekrasnoj petrinjskoj djeci koju sam danas poslijepodne imala čast slušati kako muziciraju.
Post je objavljen 25.05.2022. u 20:44 sati.