Mišljenje da je bog Starog zavjeta bio različit od boga Novog zavjeta zastupao je kršćanski pisac-heretik Marcion, koji je (navodno) živio u 2. stoljeću u Rimu (iz razloga navedenim u prijašnjim postovima smatram da je živio mnogo kasnije). On je suprotstavio ljubomornog, gnjevnog, osvetoljubivog boga Jehovu sa bogom milosrđa, kojeg je propovijedao Isus, kako to navodi H.P. Blavatsky u svojoj „Tajnoj doktrini“. Ona se pita da li je Isus ikada izgovorio ime Jehove? Da li je ikada postavio svojeg Oca nasuprot ovog strogog i okrutnog Suca (kroz cijeli Stari zavjet Jehova prijeti istrebljenjem čitavih naroda, pa i židovskog, ukoliko odstupi od njegovih zakona); njegovog boga milosti, ljubavi i pravednosti sa židovskim genijem osvete?
U stoljećima koja su prethodila adventu kršćanstva došlo je do stvaranja više paganskih kvazi-monoteističkih kultova štovanja, koji su kao glavno božanstvo uzimali Apolona, Mitru ili Hermesa. No, još je jak bio uticaj starijeg glavnog božanstva Zeusa-Jupitera. Kako mu je prema mitologiji Kronos-Saturn prethodio kao glavno božanstvo, zapitao sam se da li je moguće uspostaviti bilo kakve relacije njih sa bogom-bogovima iz Biblije?
U „Tajnoj doktrini“ doista je moguće naći nekoliko citata, u kojima autorica uspoređuje Jehovu sa Saturnom. Navodim jedan: „Nacije rođene pod Saturnom – židovska, primjerice – sa kojom je on postao Jehova, nakon što se smatrao sinom Saturna, ili Ilda-Baotha, od strane ofita, i u knjizi Jashera – bile su u vječnom sukobu sa onima rođenim pod Jupiterom, Merkurom,ili bilo kojim drugim planetom, osim Saturna-Jehove; genealogijama i proroštvima usprkos, Isus inicirani (ili Jehoshua) – tip na osnovu kojeg je kopiran „historijski“ Isus – nije bio čiste židovske krvi, i tako nije priznavao Jehovu; niti je štovao bilo kojeg drugog planetarnog boga osim svojeg vlastitog „Oca“, kojeg je znao, i sa kojim je komunicirao kao svaki visoki inicirani čini, „Duh Duhu i Duša Duši.“
Pored ovog,, jak argument za moju tezu jest da Židovi drže subotu (sabbath) kao dan štovanja, a to je dan koji su štovali pagani kao dan Saturna. Da se Saturn slavio baš na taj dan dokazuje da u primjerice engleskom i nizozemskom jeziku još postoji „Saturnov dan“ kao šesti dan u tjednu (eng. Saturday, niz. Zaterdag), sačuvani naziv od rim. Dies Saturni. U Indiji je šesti dan također nazvan po Saturnu, odnosno Shanivar (Shani=Saturn; var=dan).
Vidjeli smo već u prethodnom postu da je Isus sebe poistovjećivao sa Venerom, odnosno zvijezdom danicom. Prema drevnom mitu (o kojem veli Homer u „Ilijadi“) Afroditin-Venerin otac bio je Zeus-Jupiter. Etimološki, on dolazi od indijskog Dyaus-Pita, što je postalo Deus (Zeus) Piter i Ju-piter. „Deus Pater“ dakle znači Bog Otac. (Inače, Shukra-Venera u indijskoj mitologiji i astrologiji jest muškog roda.)
No, ima još nešto interesantno, a to je citat iz Marka 15:34, u kojem Isus veli „Eloi!Eloi!“, a što se prevodi kao Bože!Bože! Kao što je već prije navedeno, kod ofita, gnostičke sekte Demiurg-Ildabaoth jest Saturn, iz kojeg proizlazi još šest planetarnih duhova, a među njima je i Eloi – duh Jupitera. Ili – Bog Otac. U kabalističkom Drvetu života Saturn se vezuje za treći sefirot, Binah, dok se Jupiter povezuje sa narednim, četvrtim, Česed-om. Začudo, Hugo a St. Victore navodi u svojem „Didascaliconu“ ovaj citat Valeriusa Soranusa: „Jupiter svemogući, stvoritelj svih stvari kao i kraljeva, od svih istinitih bogova otac i maternica u jednome“. A Dion Fortune u „Mystical Kabalah“ poistovjećuje arhetipsku maternicu sa sefirotom Binah i Velikom Majkom, od koje sav život proizlazi. Dakle, treći sefirot povezuje se i sa Saturnom i sa Velikom majkom. Iz prvog proizlazi Jupiter, a iz potonje – Isus.
Post je objavljen 25.05.2022. u 07:38 sati.