Marketing
Naslova bez
Danas sam imala najbolju namjeru pisat o satarašu, baršunastoj ljetnoj simfoniji okusa koju nemilice jedem cijelog ljeta, al sam zaspala.
Obzirom da sataraš zaslužuje interdisciplinarni pristup, za koji sad nisam sposobna jer sam živčana usljed same pomisli da sam si opet sjebala ionako loše noćno spavanje, ostaviću elaborat o satarašu za sutra.
Samo ću kratko oko pustih selfija oko još pustijih posvuduša. Evo recimo danas kad sam se probudila i skužila koliko je sati, pa takva sumanuta malo išla štračit po mobitelu, izletio mi ničim izazvan izletio članak ( čuj članak - opis sklizav od sline ) o Nives nacionale koja se najčešće fotka naležećke il kako već na terasi. Pametna žena, nema na terasi ništa osim ograde pa se fotka samo tako. Ja recimo na terasi imam veliki plastični stol za manufakturu ajvara, pa mali stol i stolice, pa tegle sa nekim cvijećem, lavore za veš i kvačice, vreću zemlje koja će mi trebat za dosut paradajzima, vreću sa praznim plastičnim bocama i limenkama. Znači i da se hoću naslikavat na terasi - ko bi to sve mico. Pa se presvlači, nariktavaj, plazi po betonu...prestara sam ja za ta sranja.
Al zato recimo mogu leć na nadmadrac i namjestit se na dva cvjetna jastučka, ko šta i priliči postklimakteričnoj ženi, i uslikat se bez presvlačenja i tih kerefeka. Osim toga, ja se sve teže dižem sa poda, to su pripreme ko za uspon na Himalaju - te gledaj za šta ću se primit, te pazi da se ovakva ćorava ne okliznem i krvno stradam, te puca u koljenima...ništa od toga.
Najbolji je osjećaj bit svjestan svojih mogućnosti. Samo za to je potrebna disciplina mozga pilota i nešta godina na leđima. Plus živčanoća oko spavanja. E to je dobitna kombinacija.
( fotka je od lani, nastala je u čudesnom trenutku kad sam se konačno ošišala nakon dugo vremena; život mi je tih mjeseci bio gorak kao pelin i šišanje me razveselilo ko dobitak na lotu )
Post je objavljen 23.05.2022. u 20:11 sati.