Na našim prostorima, najpoznatijim kuhinjama smatraju se talijanska, francuska, grčka i kineska kuhinja.
Svi se ne bi sa time složili pa se spominje između ostalih Mexiiko, kao i niz azijskih zemalja, uključujući čak i njihovu uličnu hranu tzv.”street food”
Naša kuhinja je na jednoj listi neuvrštenih najboljih kuhinja zauzela čak 4 to mjesto.
Inače, našu kuhinju još smatraju regionalnom, sa velikim utjecajem austro - ugarske kuhinje, pa čak i turske
Francuska kuhinja potječe još iz vremena Gala, koji su jako dobro jeli, a njihovi recepti nalazili su se na stolovima starog Rima.
Navodno je i sam Gaj Julije Cezar bio pristaša galskih jela posebno guščjih , iako je Gale smatrali barbarima
Francuska je velika zemlja sa regionalnim receptima pod utjecajem Atlantika, Sredozemlja i tzv kontinenta. U kuhinji preteže meso, riba, sir ,tartufi, školjke i obavezno vino.
Tartufi se dodaju nizu jela, unatoč cijene od E 1.000 za kg crnog tartufa.
Hrana je gurmanska, a gurmanstvo podupire i crkva od 16 st.
Generalno, hrana je lagana, nemasna i nakon konzumiranja ne ostavlja osjet težine. A uz to, hrana se uživa polako i po mogućnosti bez stresa.
Pravi “Slow food”.
Koriste lokalne proizvode
Uz svaku hranu konzumira se kvalitetno vino, često crno kao”bordeaux” Vino ima status hrane.
Prosječni Francuz popije godišnje oko 300 lit. vina.
Uz jelo, obavezno se jede i kruh “baguette”
Francuska kuhinja je 2010 uvrštena na nematerijalno baštinu od Unesca.
Bilo bi nemoguće navesti sva francuska najpoznatija jela, pa ću spomenuti samo neka.
Majoneza je francuski izum iz 1756 god.,kada je trebalo proslaviti pobjedu nad Englezima u Port Mahonu. Kuharu je uzmanjkalo vrhnja, imao je samo jaja i maslinovo ulje iz kojih je napravio sos pod imenom Mahonaisse.
Tako je nastala slavna majoneza.
Sir. Francuzi su veliki poklonici sireva, koje jedu gotovo u svakoj prilici.
Francuska ima oko 370 vrsta sireva od svježih, mekih, tvrdih, polutvrdih, plavih itd
Maslac je izuzetno važan sastojak francuske kuhinje. Koristi se u nizu recepata, a navodno je nekoć, služio čak i kao platežno sredstvo.
Puževi su tradicionalno francusko jelo.
Oni prije kuhanja, moraju odstajati 10 dana da se isčiste, a nakon tog se kuhaju dok ne omekšaju, te se onda vraćaju u kućice i preliju rastopljenim maslacem uz češnjak.
Češnjak se kao namirnica obilato koristi.
Ribe i školjke se rado jedu.
Jedna od poznatih ribljih juha je juha sa 10 vrsta riba , naziva “bouillabaisse”
Paštete se rade od pilećih , gušćih , svinjskih jetara i mesa .zeca ,lososa, povrća itd.
Vrlo obljubljen obrok u francuskoj kuhinji.
Moglo bi se nabrajati u nedogled fina i poznata jela.
Da spomenem samo fini doručak sa toplim kroasanom premazanim putrom i marmeladom, kojeg se sjećamo iz niza filmova.
Isto je i sa vinima. Francusko vinarstvo zahtjeva poseban osvrt. Ipak ,ne bi smjela preskočiti francuski šampanjac
“Dom Perignon” , koji je ime dobio po svom izumitelju benegditincu Dom Perignonu iz 16 st.
Redovnik je bio pasionirani vinar, a šampanjac je nastao slučajno.
Kada su se pojavili mjehurići u vinu, mislio je su da se vino pokvarilo. Međutim, sa mjehurićima su svi bili oduševljeni. Tako nastao šampanjac, koji je ime dobio po pokrajini Champagne, i Dom Perignonu.
To je razlog da se samo šampanjac iz te pokrajine Champagne smije tako zvati. Sve ostalo su pjenušci.
Proizvodnja Dom Perignona je strogo kontrolirana i radi se samo od vrhunskog grožđa pokrajine, pa ako godina nije dala kvalitetnu sirovinu, tada nema ni proizvodnje.
Dom Perignon je usavršio i bocu, koja mora biti malo robusnija uz pluteni čep. Cijena boce ovog dragocjeno napitka je Kn. 1600 u Konzumu.