Marketing
U skrivanju
Nemam ništa. Ništa za napisati. Ili imam?Slušao sam istu pjesmu bez prestanka Bio bez sunčanih naočala. Hodao u sunce. Stajao sam... ma smetao sam na trgiću. S jedne strane jede se pizza na pločniku, s druge auti prolaze. Buljim u otvoren prozor. Nije bio, kad sam odlazio do podstanarke. Znam da nije bio, koliko god rijetko idem, ipak pogledam. Pomoći si ne mogu. Buljim. Smetam gospođama za stolom. Vide da nisam tu zbog njih.Nisam ih ni pogledao. A ja vidim da su previše naručile. Pa im malo neugodno. Smeta im što svjedočim krcatom stolu. Buljim i dalje, nadam se sijeni koja možda zatvori prozor. Gledam na sat, okruglo je vrijeme, termin. Možda završi prozračivanje. Ne vidi me se odavde. Neka gospođe jedu samo. Prevruće je, čudno je rano popodnevno vrijeme za večeru. Teško će im pasti po pvoj vrućini.
Nemogu se umaknuti. A besmisao buljenja samo vrišti. Pa napravim izolaciju. Kroz slušalice pustim Talijana da mi zapjeva veselo. Pjeva on o najvećem spektaklu, većem i od Interneta, Lady Gage i SuperBowla. Pa ne čujem Svijet oko sebe nego masu koja pijeva..."To smo MI...ti i ja, ti i ja....najveći spektakl od svega". Pokrenulo me, uobočajno i očekivano, otišao sam.
Pala je kišica. Vidio sam dugu. Slušao pjesmu iznova. Htio sam zapamtiti dugu i poslati kao sliku hrabroj ženici plave kose. Dok sam bio u garaži vratila se žega. Nestala je duga. Hranim bankomat novcem. Slušam pjesmu iznova. Vratit ću se uzimanju stanarine subotom. Onda me briga za prozor. Znam da sjena dolazi ovdje, na moj zid. Iščekuje me skrivećki. Kao ja nju maloprije. Ona i ja u skrivanju. To smo Mi. Obećao sam opis prozora s one strane ženi koja je skratila je svoju dugu plavu kosu. Prvi put u životu ju je skratila. Doista je. Žena nevidene hrabrosti, koja živi od samoizgrađenog lomljivog privida samopouzdanja. Opisao sam joj prozor, ali se pobunilo pismo i namijenilo se meni. Nekom budućem meni. Ne mogu poslati pismo koje je meni namjenjeno. Ili mogu?
...
Post je objavljen 17.05.2022. u 19:39 sati.